Kako je Poslanik opisao ovu vrstu ljubavi:
U osnovi cilj islamske poruke jeste milost i postizanje dobra zacijelo čovječanstvo, za sva stvorenja: „A tebe smo samo kao milost svjetovimaposlali.“ (El-Enbija, 107.) Poslanik a.s. pojašnjava kako spomenuta milost nijekao milost nekog prema svome prijatelju, nego milost prema svim ljudima, kaošto se bilježi u hadisu: „Onome ko se ne smiluje, neće se ni njemu smilovati.“
Također, preneseno je od Poslanika a.s. „Milostivim će se smilovati Milostivi. Smilujte se stanovnicima Zemlje smilovat će vam se Onaj na nebu.“ Primjećujemo da je naredba za samilost uopćena, bez sužavanja samo na muslimane, jer nisu muslimani jedini stanovnici Zemlje.
Jedan od plodova spomenute milosti jeste želja za dobrom cijelom čovječanstvu i poziv da se odazovu Allahu i Njegovom Poslaniku. Odnosno poziv koji će ih oživiti i osigurati im sreću dunjaluka i ahireta. U tom kontekstu šejh Fejsal Mevlevi pita se: „da li je moguće da pozivaš čovjeka u nešto, a ti ga mrziš, ne podnosiš ga, već pripremaš rat protiv njega? Da li je moguće da ga u ovakvom stanju pozivaš mudro i lijepom riječju?“
Riječi Allaha dž.š.: „Vi njih volite, a oni vas ne vole, (Al-Imran, 119.) uspoređuju ljubav muslimana prema nemuslimanu i ponašanje nekih savremenika Muhammeda a.s. koji nisu muslimani. Uočavamo da se ovim ajetom dopušta ljubav prema nemuslimanu, jer bi u suprotnom bila izrečena zabrana ljubavi i želje za dobrom i uputom prema njima. Ljubav prema ljudima ne znači želja da ostanu u nevjerstvu.
Ovdje ne milsimo na imansku i akaidsku ljubav, nego na želju za dobrom i uputom za njih i ljubav prema miroljubivim od njih. Da je ljubav prema nemuslimanu u osnovi zabranjena ili suprotna principu „prijateljstva i odricanja“ ne bi Allah dopustio muslimanu da se ženi kršćankom.
Brak sa njom je zasnovan na nježnosti i ljubavi: „ I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju!“(Er-Rum, 21.)
Iz ovog konteksta razumijemo da se zabrana ljubavi prema nemuslimanu odnosi na one koji neprijateljuju prema Allahu i Njegovu Poslaniku, a ne na ostale nemuslimane: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.” (El-Mudžadela, 22.)
