Na današnji dan 27. septembra 1943. poginuo je narodni heroj Boško Buha.
Narodni heroj Boško Buha rođen je 1926. u Novoj Gradini kod Virovitica u Hrvatskoj. Kao dijete siromašnih seljaka, koji su poslije Prvog svjetskog rata kolonizirani u Podravini, Boško je poslije završene osnovne škole ostao na selu. Poslije uspostave Nezavisne Države Hrvatske, čim je počelo iseljavanje Srba iz Hrvatske, dolazi u Mačvu, gdje 1941. stupa u Mačvanski partizanski odred. Kratko je vrijeme bio na liječenju u oslobođenom Užicu, a prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, i Boško se povlači s borcima Užičkog partizanskog odreda; poslije formiranja Druge proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav njenog 4. bataljona.
Već prilikom odbrane Užica, i zatim u borbama s četnicima na Trešnjici i Karanu, Boško je pokazao izuzetnu hrabrost. Istakao se kao jedan od najvještijih bombaša u nizu borbi na Čajniču, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mjestima, gdje god se borila njegova proleterska brigada.
Omiljen medu borcima zbog svoje mladosti i cijenjen po rijetko viđenoj hrabrosti, 2. proleterska brigada, u kojoj je Boško bio vođa bombaškog odjeljenja, upućuje ga, kao svog delegata, na Prvi kongres antifašističke omladine Jugoslavije.
Imao je tada tek šesnaest godina, malenog rasta, ali odlučan u nastupu. Zatražio je riječ. Kada se popeo na govornicu, jedva se vidio, ali je svojim govorom izazvao među delegatima oduševljenje: “Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere…” i pričao je kako se on i njegovi drugovi bombaši penju i po vrhovima kuća i kroz dimnjake bacaju bombe na ustaše. Čak se i Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog odreda Jugoslavije, uzbuđen Boškovom pojavom i riječima, digao sa svog sjedišta i čestitao mu. Jer, Boško u tom času nije bio samo delegat Druge proleterske. Bio je utjelovljenje revolucionarnog pokreta mladih, cijele organizacije, Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je do tog Kongresa u temelje buduće Jugoslavije položila dvanaest hiljada života.
I u kasnijim borbama na Kupresu, i u V neprijateljskoj ofanzivi, Boško je ispoljio veliku hrabrost, zbog čega je u dva maha nagrađen poklonima Vrhovnog komandanta.
Poginuo je, u sedamnaestoj godini, 27. septembra 1943. godine, nedaleko od sela Jabuke, kod Pljevalja, ubivši prethodno nekoliko četnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao s omladinske konferencije.
Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.
Pozorište u Beogradu je dobilo ime po njemu. 1979, hrvatski reditelj Branko Bauer je snimio film o njegovom životu “Boško Buha (film)”.
