Nakon svega što je učinio u Crnoj Gori da bi se dodvorio srpskim vlastima i velikosrskim ideolozima, očito da nije ispunio određene uslove, kojim bi ostvario svoje lične ciljeve.

Vidno nervozan, svoje nezadovoljstvo iskazao je u tome što je blatio SDA stranku, a uzgred je koristio sve nacionalne metode, kojima djeluje SDA Sandžaka, od svog osnivanja.

Primjetno je da kada je u Beogradu, osim priče o nekakvom pomirenju iz njegovog ugla, ni jednom riječju nije pomenuo goruća pitanja, kada je riječ o statusu Sandžaka, Bošnjaka, nerasvijetljenim ubistvima, zločinima iz devedesetih…; a za koje se u Sandžaku jedino bori SDA Sandžaka. 
Sada kada nije zadovoljio apetite velikosrpskih garnitura, ponovo po potrebi upotrebljava nacionalnu retoriku, s kojom godinama manipuliše u određenim situacijama.

On je kritikovao SNS, zbog učešća u vlasti u Tutinu, iskazujući da je nezadovoljan tim odnosom prema njemu, aludirajući da je on bio dobar poslušnik i da zbog svoje odanosti nije to zaslužio, pritom okrivljujući SDA da je napadala SNS.

Ako pogledamo stanje na terenu, vezano za ovaj njegov stav, razlika je u tome što SDA Sandžaka nije padala nikome na koljena da bi bila na vlasti, dok se Zukorlić na svaki mogući način pokušavao dodvoriti vladajućoj garnituri u Beogradu, a išao je dotle, da je bio u stanju protiv volje Bošnjaka u Crnoj Gori, podržati potomke zločinaca, onih koji su izvršili genocid u Limskoj dolini, gdje je ubijeno 9200 Bošnjaka u drugom svjetskom ratu.

Ovakvim manipulacijama Zukorlića, vidljiva je glad za vlašću, vršeći transformaciju svoga djelovanja prema datoj situaciji, radi ostvarivanja jedino ličnog interesa.