U Ženevi, 23. studenog počinje međunarodna konferencija o Afganistanu, na kojoj će sudjelovati predstavnici više od 70 svjetskih država. Glavna zadaća konferencije je razmatranje plana o financijskoj pomoći toj zemlji u iduće 4 godine.
Sve će se to događati u ozračju najavljene odluke Trumpove administracije o povlačenju oko 2 tisuće od ukupno 4,5 tisuća američkih vojnika iz Afganistana. To je ovih dana obznanio privremeni ministar obrane SAD-a Christopher Miller, a sama najava nije najbolje primljena od strane pojedinih američkih saveznika čije snage također sudjeluju u tamošnjoj vojnoj operaciji – poput Njemačke. Šef diplomacije te zemlje Heiko Maas, o njoj se odmah negativno izrazio, kazavši, kako se radi o ishitrenom potezu koji može utjecati na mirovne pregovore afganistanske vlade i talibana. O tome smo izvijestili na našem portalu, vidi poveznicu ispod teksta.
U četvrtak, 19. studenog, afganistanska televizija 1TV objavila kako su se predstavnici talibana i vlade u Kabulu dogovorili o formatu afganistanskih pregovora koji se održavaju u katarskoj prijestolnici Dohi i koji traju od 12. ovog mjeseca. Navodno su pregovaračke delegacije „završile rješavanje proceduralnih pitanja i postigle konačan dogovor o početku pregovora“. Drugim riječima – za sada još nema ništa konkretnog osim dobre volje. Ali i to je, u ovakvim uvjetima kakvi desetljećima vladaju u toj zemlji, priličan uspjeh i napredak.
Zato nije nemoguće da do dogovora o primirju na kraju ipak i dođe. Naime, ti su pregovori, preciznije njihov konačni dogovor, nužni za stabilizaciju sigurnosnog stanja i nije isključeno kako je gore navedeno određivanje visine financijske pomoći Kabulu na Ženevskoj konferenciji upravo njime i uvjetovano.
Međutim, očekivano, stvari nisu ni malo jednostavne. One, osim o unutarnjim čimbenicima itekako ovise i o onim vanjskim, gdje ključni igrači, koji itekako utječu na stanje na terenu, često nemaju iste interese. Tako je jučer afganistanski ministar obrane Asadullah Khalid, u svom govoru u afganistanskom parlamentu izjavio kako talibani nemaju namjeru smanjiti nasilje u zemlji, zbog čega postoji sumnja u uspjeh pregovora u Dohi. Pritom je i kazao kako talibani djeluju iz baza u susjednom Pakistanu, odakle im stiže i financijska i vojna pomoć.
Složenost stanja potvrđuje i sinoćnja izjava glasnogovornika radikalnog talibanskog pokreta Nahima Mohammada, kako sva međunarodna pomoć toj zemlji mora biti dogovorena u koordinaciji s talibanima, a „kako bi ona stigla na transparentan i pošten način, u koordinaciji s Islamskim Emiratom (samozvano ime za talibanski pokret, op. GN.)“. Ta pomoć nije dolazila „pravim ljudima“ i talibani su spremni na suradnju po tom pitanju. Time talibani dodatno pritišću vladu u Kabulu da bude „mekša“ u odnosu na njihove političke zahtjeve.
Hoće li spomenuta financijska pomoć, u kombinaciji s najavljenim velikim smanjenjem broja američkih vojnika (njih je, podsjetimo, do prije cca dvije godine u toj zemlji bilo između 12 i 14 tisuća!) i dovesti do postizanja unutar-afganistanskog političkog sporazuma o prekidu rata i inkorporiranju talibanskih predstavnika u buduće strukture vlasti – ostaje tek za vidjeti. Ali jedno je sigurno: Sjedinjene Države se čim prije žele riješiti vrlo skupe i među Amerikancima izuzetno nepopularne vojne kampanje u Afganistanu koja traje već gotovo 20 godina, a da nikakvog konkretnog učinka nije postigla. Talibani, zbog kojih je Washington i pokrenuo taj rat i koje je označavao terorističkom organizacijom koja mora biti uništena, ne samo da nisu uništeni, već su proteklih godinu-dvije dana postali i pregovarački partneri usprkos gromkim i nadaleko poznatim američkim parolama, o tome „kako pregovora s teroristima nikada neće biti“. Naravno, Amerikanci se iz Afganistana ne mogu povući „glavom bez obzira“ i prepustiti tu zemlju utjecaju i interesima drugih država. Ali te će interese, očito, s nekima od njih u budućnosti biti primorane dijeliti.
