Savjetujući svoga sina, majka mu je rekla: ”Dragi moj sine, jednoga dana ćeš me vidjeti staru i iznemoglu i primjetit ćeš mnoge nelogičnosti u mom govoru i ponašanju. Stoga te molim da budeš strpljiv sa mnom i da imaš razumijevanja.Kad mi ruke budu drhtale i kad mi hrana bude ispadala po grudima, kad ne budem imala snage sama obući svoju odjeću, budi strpljiv sa mnom i ne zaboravi sve one godine u kojima sam te podučavala onome što sada sama nisam u stanju da radim.Ako ne budem uvijek lijepo obućena, dotjerana i namirisana, ne grdi me zbog toga, i sjeti se svog djetinjstva i mog truda i nebrojenih pokušaja da uvijek budeš čist, uredan i namirisan.

Neka te ne zamara slabost mog pamćenja, sporost mog govora i razmišljanja dok razgovaramo, jer se sva moja sreća i užitak razgovora svodi na to da budem s tobom.Kada me noge izdaju i kada me ne budu mogle odnijeti tamo gdje želim, budi blag i dobar prema meni, i sjeti se koliko puta sam ja tebe držala za ruku da bi mogao hodati.Zato se ne stidi da ti mene danas uzmeš za ruku i pomogneš mi, jer sutra ćeš i sam tražiti onoga ko će te uzeti za ruku i pomoći ti da hodaš.Znaj da ja ne idem u susret životu kao ti, već ja idem u susret smrti i svakog trenutka je očekujem.Zato, sine moj, budi uz mene!Kad se sjetiš nekih mojih grešaka, znaj da sam ti željela samo dobro i najbolje što sada možeš učiniti je da mi oprostiš moje pogreške, Allah tebi oprostio i pokrio ti sramote.Tvoj osmijeh je ono što me i sada najviše raduje, pa mi ne uskraćuj druženje s tobom.Ja sam bila s tobom kad si se rodio, ti budi sa mnom kad budem umirala.”