Tehnički gledano, Moskva i Kijev su u sukobu od 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim i podržala separatističke snage u istočnim regijama Ukrajine.

Rizik od invazije i vojne eskalacije u Ukrajini ne može se u potpunosti isključiti. Ali način na koji se Rusija bavi ovim pitanjem i eskalacija napetosti sa Sjedinjenim Američkim Državama sugeriraju da trenutni razvoj događaja, barem za sada, ne predstavlja neposrednu ratnu opasnost.

Liana Semchuk, doktorandica političkih nauka na Univerzitetu Oxford u Britaniji, govorila je o tome u svom članku na američkom portalu National Interest, rekavši da su nedavna pojačanja ruskih trupa na 80.000 vojnika na zapadnoj granici s Ukrajinom i na poluotoku Krim, dovela Međunarodnu zajednicu u stanje visoke pripravnosti. Dodala je da postoji sveopća zabrinutost vezano za namjere Moskve i moguće prijetnje ratom.

Tehnički gledano, Moskva i Kijev su u sukobu od 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim i podržala separatističke snage u istočnim regijama Ukrajine, navela je Semchuk. Smatra da je teško doći do bilo kakvog rješenja krize između dvije zemlje, imajući u vidu strateški značaj Ukrajine za Rusiju.

Objasnila je da postoji nekoliko faktora koji bi mogli objasniti zašto dolazi do pojačavanja regionalnih tenzija i zašto Rusija možda pokušava dovesti do eskalacije sukoba u Ukrajini:

•   Nakon izbora Joea Bidena za američkog predsjednika, očekivalo se da će doći do pogoršanja odnosa između Moskve i Washingtona, uz intenziviranje neprijateljstava na istoku Ukrajine kao jedan od načina na koji će Rusija vjerojatno pokazati svoju dominaciju.
•  U posljednje vrijeme intenzivirane su rasprave o ubrzanju članstva Ukrajine u NATO-u, iako se Moskva tome snažno protivi.
•  U februaru je ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky pojačao napore usmjerene na suzbijanje utjecaja proruskih političkih snaga u Ukrajini.
•  Moskva do sada nije uspjela trajno riješiti pitanje nesigurnosti opskrbe vodom na Krimu, obavezujući se da će riješiti taj problem do ljeta 2021. godine, nakon što je Kijev prekinuo vodosnabdijevanje poluostrva. To i dalje dovodi do vrlo visokih troškova za Moskvu, a neke procjene pokazuju da je okupacija Krima koštala Rusiju oko 23 milijarde američkih dolara u posljednjih pet godina. Prema tome, nedavna vojna mobilizacija mogla biti sredstvo pritiska na Kijev u tom pogledu.
•  Turska je nedavno pojačala podršku Ukrajini i osudila rusku agresiju tokom sastanka turskog i ukrajinskog predsjednika 12. ovog mjeseca. U izvještajima se navodi da je Rusija izrazila zabrinutost zbog prisustva turskih bespilotnih letjelica u Ukrajini. Ovo pitanje će vjerojatno biti posebno sporno s obzirom na to da su rusko-turski odnosi bili izloženi ozbiljnoj napetosti, nakon što je Turska pružila snažnu podršku Azerbejdžanu u prošlogodišnjem ratu sa Armenijom, što je Rusija vidjela kao uplitanje u svoju regionalnu sferu uticaja.

Male šanse za invaziju

Uprkos ovoj eskalaciji, kaže Semchuk, rizik od vojne konfrontacije između dvije zemlje ili otvorene ruske invazije na Ukrajinu trenutno je malo vjerovatan. Postoji nekoliko razloga za to:

•   Postoji presedan za ruskog predsjednika Vladimira Putina u korištenju vanjskopolitičkog avanturizma, kako bi povećao stopu podrške javnosti, poput aneksije Krima 2014. Prema tome, njegov cilj u trenutnoj eskalaciji može biti povećanje podrške javnosti, posebno uoči presudnih parlamentarnih izbora u septembru 2021. Ali potencijalni ekonomski troškovi koje bi takva intervencija donijela vjerojatno će biti preveliki.
•   Ove sedmice je Washington uveo nove sankcije Rusiji koje postavljaju ograničenja na kupovinu novog državnog duga. To je značajno jer pokazuje da je američki predsjednik Joe Biden spreman da svoje riječi podrži djelima.
•   Svako dalje širenje Rusije na ukrajinskom teritoriju imalo bi štetnije posljedice po rusku ekonomiju, uz mogućnost preusmjeravanja ruskog plinovoda “Sjeverni tok 2” prema Njemačkoj, što bi za Kremlj moglo biti preskupo.