Ima neke kosmičke pravde u tome što je Radovan Karadžić – čija je vojska činila sistemske zločine silovanja Bošnjakinja tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu – završio u zatvoru u kojem je 98 posto zatočenika osuđeno zbog seksualnih zločina, što će život skončati u zatvoru za silovatelje.
Tražio je Veliku Srbiju, dobio Veliku Britaniju. I sada se, naravno, žali. Ratni zločinac Radovan Karadžić, osuđen na doživotnu robiju za najteže ratne zločline među kojima i je i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, smješten je u zatvor na otoku Wight u Lamašu, nekoliko kilometara udaljenom od Southamptona.
Karadžić se porodici požalio da živi u “nezdravim” uvjetima, da je zgrada puna azbestnih cijevi, koje, eto, štetno utiču na njegovo zdravlje, te da su mu uskraćena vjerska prava.
Zatvor HMP Isle of Wight pravo je mjesto za ratnog zločinca. U ovom zatvoru kaznu služi 1.000 zatvorenika, od kojih su gotovo svi (98 posto njih) osuđeni zbog seksualnih delikata. Većina zatvorenika izdržava duge zatvorske kazne za teška djela. U izvještaju Ministarstva pravde Velike Britanije navodi se da se od 2015. godine stalno povećava broj osoba osuđenih za seksualne prijestupe širom Engleske i Walesa. Time se povećava i broj zatvorenika u Isle of Wight.
U izvještaju se navodi da uslovi u zatvoru nisu dobri. Zatvor je prenatrpan, u ćelijama koje su dizajnirane za jednu osobu, smješteno je i po nekoliko zatvorenika. Do toaleta je noću skoro nemoguće doći. U izvještaju se navodi da se u redu za toalet čeka više od sat, a i kada se dođe na red, za obavljanje nužde zatvorenicima je ostavljeno sedam minuta. U redu može biti samo osam zatvorenika. Ako probiju predviđeni rok, gube pravo na korištenje toaleta u toku te noći. Ovo predstavlja veliki problem starijim i bolesnim zatvorenicima, naročito onima koji imaju problema s prostatom.
“Jedan zatvorenik, koji koristi štap za hodanje, rekao je inspektorima da je isključen iz sistema korištenja toaleta jer se na vrijeme nije vratio u ćeliju, što je značilo da nije mogao koristiti toalet ostatak noći. Kasnije u noći nuždu je izvršio unutar ćelije”, navodi se u izvještaju i dodaje da zatvorenici često pribjegavaju korištenju kanti za vršenje nužde u ćelijama.
Čini se da će Karadžiću najmanji problem biti azbestne cijevi. Vjerovatno će nesanica biti veći problem – ko smije zaspati u ćeliji punoj seksualnih prijstupnika. Koji seru u kantu?!
