Piše: Vladimir Jovanović
Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, verzija teksta Temljenoga ugovora koji su dostavili Zdravku Krivokapiću prošloga mjeseca je „KONAČANA i usklađena sa Ustavom Crne Gore i za SPC nema ništa sporno” – javljaju danas srpski mediji.
„To je JEDINA VERZIJA koju ćemo potpisati”, citiraju se neimenovani izvori iz SPC.
Krivokapić je ranije saopštio da tekst Temeljnoga ugovora sa SPC nije konačan, imajući u vidu da dva člana nijesu u saglasnosti sa Ustavom i zakonima Crne Gore. Porfirije Perić, patrijarh Srbije, najavljivao je da će poslije Vaskrsa doći u Crnu Goru da potpiše ugovor, ali Krivokapić ga je posredno odbio, kazavši da bi ugovor trebalo da se potpiše kad se izabere novi crnogorsko-primorski mitropolit.
Taj mitropolit se bira u Srbiji i niko iz vlasti ili van vlasti iz Crne Gore, jerarhija ili vjernici SPC u Crnoj Gori, nema nikakav mehanizam da utiče na taj izbor.
Prethodno, verzija Temeljnoga ugovora koja je ljetos usaglašena između Vlade Duška Markovića i Episkopskoga savjeta Amfilohija Radovića – a nije potpisana jer je Amfilohije odbio da se Mitropolija crnogorsko-primorska po zakonima Crne Gore prethodno registruje kao vjerska ustanova – odbačena je 11 marta o.g. na zasijedanju Sinoda Srbije i napisana je nova.
Tu novu verziju ugovora, poslatu Krivokapiću, potpisuju četiri osobe iz Srbije i jedna iz BiH, niko iz Crne Gore: Porfirije-Prle Perić, episkop bački Irinej Bulović, episkop šumadijski Jovan Mladenović, episkop kruševački David Perović, mitropolit dabrobosanski Hrizostom Jević,
Koalicioni partner u Krivokapićevoj vladi– URA, još 25. aprila saopštava da „premijer ne treba da slijedi primjer bivše vlasti već da pokaže širinu”. „Krivokapić treba da OBJELODANI Temeljni ugovor prije potpisivanja”, naveli su. Prošlo je, dakle, bezmalo mjesec dana, a ugovor NIJE OBJAVLJEN.
Najavljeno je da bi śutra u Beogradu trebalo da započne zasijedanje Arhijerejskoga sabora SPC. Na dnevnome redu naći će se i Temeljni ugovor i izbor novoga mitropolita Crkve Srbije na Cetinju.
„Antena M” je ranije objavila da će odluku Srbije o tome ko će biti novi mitropolit na Cetinju, bez obzira na formu, donijeti isključivo– ALEKSANDAR VUČIĆ, koji se nedavno postarao da u farsi izbora novoga patrijarha, Porfirije-Prle Perić, njegov „duhovnik” i provjerljivo lice službi bezbjednosti Srbije, trijumfalno nadglasa „opozicione” kandidate, među njima i Joanikija Mićovića.
Kako juče tvrdi srpski portal „Vidovdan”, „Vučić je ODLUČIO DA UČESTVUJE”, pa je „crkvenim terminom rečeno Vučić BLAGOSLOVIO izbor Joanikija za mitropolita uz posredstvovanje DF-a”.
Vučić će, navodi se, dati „punu podršku”, i to „ne samo na riječima, nego prije svega EKONOMSKU, jer je nakon smrti mitropolita Amfilohija crkvena kasa u Crnoj Gori OPUSTOŠENA”.
Ne precizira se: zbog koga ili čega je kasa opustušena? Nezvanično, radi se o ASTRONOMSKOJ SUMI.
Novčanih problema za Crkvu Srbje u Crnoj Gori, dok je njome upravljao Amfilohije – nije bilo.
Ukoliko je tačno da je Joanikije Mićović sada opet u zagrljaju DF-a, kratka hronologija njegove konvertitske putanje od jesenas do danas izgleda ovako: saučesnik u pritisku na DF da ostane van Krivokapićeve vlade, Vučiću za razliku od Krivokapića i Alekse Bečića branio da govori na Amfilohijevoj sahrani, flertuje s Miodragom- Dakom Davidovićem jer mu plaća predizbornu turneju u trci za stolicu patrijarha Srbije, pa nakon propasti na izborima Daku „otkačio” i uoči lokalnih izbora u Nikšiću, onda i u Herceg- Novome, opet flertuje sa Krivokapićem i Bečićem…
Prije nekoliko neđelja, tvrdio je Mićović da je, biva, verzija Temeljnoga ugovora suštinski usaglašena, pa da nije usaglašena – sada bi trebalo da znači da je opet „promijeno mišljenje”, etc.
Napominjemo, praksa da se mitropolit na Cetinju imenuje iz Srbije, od tamošnjega Sabora, postoji od 1920, pošto je prethodno nekanonski ukinuta autokefalna Crkva Kraljevine Crne Gore.
Za razliku od te prakse, od 1485. i utemeljenja Mitropolije na Cetinju, uz izuzetke koji su uslovljeni bili pritiscima Turaka, pa nastavljeno od 1697. izborom prvoga vladike Petrovića-Njegoša, istinski crnogorski mitropoliti, te ostali eparhijski arhijereji autokefalne Crkve Crne Gore (Stanjevići, Ostrog, Peć), shodno crkvenome poretku, birali su se isključivo u Crnoj Gori – bez ikakva upliva iz Crkve Srbije, ili iz ma koje druge crkve ili strane države.
U Beogradu vjeruju da će Temeljni ugovor, poslije nedavno „usvojenoga” Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, biti posljednja etapa za njihovu NAJVEĆU PLJAČKU Crne Gore – otimanje vlasničkih prava nad našim pravoslavnim bogomoljama.
Svoju nadležnost nad Crnom Gorom SPC zasniva na tomosu o autokefaliji iz 1922. koji se odnosio na odavno nepostojeću Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviju).
Akrivija (ακριβεια) sveštenih kanona, ustrojstvo, kao i praksa ikonomije Svete Pravoslavne Crkve, imperativno nalažu da se pomjesne crkvene granice upodobljavaju državnim granicama – što sada nije slučaj s Crnom Gorom, koja je prije deceniju i po obnovila svoju nezavisnost.
SPC je osnovana 1920, a eparhije – Mitropolija crnogorsko-primorska 1931, Episkopija budimljansko-nikšićka 2001. godine.
Sve crkve i manastiri građeni do 1918. su državna svojina Crne Gore kojom je upravljala naša autokefalna Crkva.
Izvor : Antena M
