Na brdima Peštera, pustim selima oko Sjenice, na Goliji, žive, kako kaže humanitarac iz Novog Pazara Hido Muratović (62), “zaboravljene duše”. Starci, deca, samohrani roditelji koji žive u uslovima nedostojnim jednog čovjeka, siromašni, bez novca, ogrijeva, hrane, pa i krova nad glavom.
Muratović kaže da zalazi tamo gde niko ne ide, a kad je teško, kaže sebi: “To je dar od Boga”. To što uprkos preteškim sudbinama koje slamaju srca, pronalazi u sebi snagu da se i dalje, skoro tri decenije, bori za njih. Bez obzira na to da li su pravoslavci ili muslimani. Još sedamdesetih godina prošlog vijeka dok je radio kao trgovac, Hido je osjetio iskonsku potrebu svoje duše, a to je da pomogne. Od tada pomogao je preko 50 porodica.
“Ja sam sve njih nazvao zaboravljene duše, zaboravljeni od države, a bogami i od svojih najmilijih.” – objašnjava Hido.
“Ja sam sagradio 48 kuća za svojih 50 godina. Što Bošnjacima, što pravoslavcima. Kad kažem to Bošnjacima i pravoslavcima previše mi teško pada, oni su svi moji.” – kaže Hido i dodaje da, iako ima samo osam razreda škole, sve kojima je pomogao tačno zna.
“Ja se sa svima njima družim. Kad tako sjedim kod kuće, ja odem i kupim vruće ćevape i biram hoću li kod Milke ili kod Salije, ja se sa svima njima družim. Odem tamo na doručak” – sa velikim osmjehom priča Hido.
O ovom “dobrom duhu Sandžaka” uveliko se zna, a njegov rad cijene i poštuju svi. Na ulici svaki prolaznik sa velikim poštovanjem ga pozdravi.
“Veliko poštovanje stekao sam kod svih ljudi, muslimana, pravoslaca, Njemaca, Albanaca, Makedonaca… Idem tako biciklom po čaršiji svi mi se javljaju i zaustavljaju me. Daju mi po 50, 100, 200, čak i 500 eura” – kaže Hido, naglašavajući da nema uvijek onih koji žele da otkriju svoji identitet.
“Ima ko bilježi dobra djela” – rečenica je po kojoj ovog čovjeka svi poznaju i kako sam kaže, na njoj se priča i završava.
Muratović kaže da zalazi tamo gde niko ne ide, a kad je teško, kaže sebi: “To je dar od Boga”. To što uprkos preteškim sudbinama koje slamaju srca, pronalazi u sebi snagu da se i dalje, skoro tri decenije, bori za njih. Bez obzira na to da li su pravoslavci ili muslimani.
Porodica Vukomira Tomovića jedna je od onih kojoj Hido pomaže dugi niz godina. Kako kaže, Tomović je samohrani otac nepokretnih i teško bolesnih sinova Ivana i Predraga koji imaju cerebralnu paralizu.
Vukomir je bolestan i ne može da radi, a njegovi sinovi su osobe sa invaliditetom, zbog čega mora stalno da bude uz njih. Ivan i Predrag ne mogu sami ni da se obuku, ni da se hrane. Pomoć oca im je potrebna i kako bi uopšte mogli da sednu u invalidska kolica.
Dobri ljudi su mu, uz pomoć Hida pomogli da sagradi kuću u prigradskom naselju Šestovo i bude bliže Specijalnoj bolnici za distrofičare u novopazarskoj banji gde njegovi sinovi moraju da idu na rehabilitacije.
Nažalost, i Vukomirova unuka Katarina (10), ćerka njegovog trećeg i zdravog sina Zorana, ima paralizu.
Izvor: Rožaje Free Press