Piše: Muharem Ademović
Identitet Bošnjaka, kao i identitet većine evropskih naroda, rezultat je dugog i složenog procesa u kojem su se ispreplitali različiti kulturni, jezički i genetski slojevi.
U ustavnim odredbama i službenim dokumentima Bošnjaci se najčešće definišu kao narod slavenskog porijekla, što se prvenstveno odnosi na jezik, kulturu i srednjovjekovnu političku formaciju u kojoj je bosanski narod oblikovan. Međutim, savremena genetska i historiografska istraživanja ukazuju da je njihov korijen puno dublji, te da u značajnoj mjeri seže do ilirskih populacija.
Ilirski sloj – duboka starina na prostoru Bosne i Hercegovine
Prije dolaska Slavena u 6. i 7. stoljeću, prostor današnje Bosne i Hercegovine, Sandžaka i šireg zapadnog Balkana bio je dom mnogih ilirskih zajednica. Dalmati u zapadnoj Bosni, Dezitijati u središnjim krajevima, Autarijati u istočnoj Bosni, Mezeji na sjeveru, Daorsi i Ardijejci na jugu – sve ove zajednice činile su izuzetno gustu mrežu ilirskih plemena koja su se stoljećima odupirala romanizaciji i zadržavala svoju posebnost.
Njihova borbena tradicija, materijalna kultura i tragovi u toponimiji ostavili su dubok pečat na prostoru gdje će se mnogo kasnije razviti bosanska srednjovjekovna država. Glasinačka visoravan, Daorson kod Stoca, te brojna nalazišta japodske i ilirske kulture svjedoče o kontinuitetu života na ovim prostorima dugom nekoliko milenija.
Genetska slika – spoj starosjedilaca i doseljenika
Napredak genetičke analize omogućio je dublji uvid u porijeklo savremenog stanovništva. Istraživanja na uzorcima iz bošnjačke populacije pokazuju značajnu zastupljenost haplogrupa poput E–V13 i J2a, koje se često dovode u vezu sa ilirskim skupinama.
Ove haplogrupe broje hiljade godina starosti – mnogo prije slavenskih migracija – i posebno su prisutne u područjima Hercegovine, Crne Gore i Sandžaka.
Zanimljivo je da ova genetska obilježja nose i brojna sandžačka i crnogorska plemena kao što su Hoti, Kuči, Klimente, Vasojevići, Škrijelji i Dukađinci, što dodatno ukazuje na duboko starinsko prisustvo ovih linija među savremenim Bošnjacima.
Istovremeno, prisutne su i slavenske haplogrupe poput I2a i R1a, koje ukazuju na migracije iz područja istočne Evrope u ranom srednjem vijeku. To znači da je današnji bošnjački narod rezultat miješanja ilirskih i slavenskih elemenata, što predstavlja tipičan obrazac za većinu naroda u Jugoistočnoj Evropi.
Slavenski sloj – jezik, srednjovjekovna država i kultura
Slaveni koji su se u 7. stoljeću naselili na ove prostore nisu zatekli praznu zemlju.
U dodiru s romaniziranim Ilirima, s ostacima keltiziranih zajednica poput Skordiska, te s drugim ilirskim skupinama, formirali su novu kulturnu i političku mješavinu.
Upravo na tom susretu starog i novog počinje nastajati specifična bosanska kultura, na čijim temeljima se u srednjem vijeku oblikovala Bosna kao država – s vlastitom tradicijom, vlastitim plemstvom, pismom, vjerovanjem i identitetom, koji je kasnije evoluirao u ono što danas nazivamo bošnjačkom nacijom.
Ilirsko-slavenska sinteza – prirodnija definicija porijekla
S obzirom na sve spomenuto, mnogi savremeni historiografi, antropolozi i genetičari smatraju da je porijeklo Bošnjaka najbolje opisati kao iliro-slavensko.
Ta formulacija preciznije odražava realnu historijsku dinamiku – Bošnjaci jesu jezično i kulturno Slavenski narod, ali su u genetskom i ilirskom sloju značajno povezani s ilirskim i predislavenskim stanovništvom.
Ovakav pristup ne umanjuje nijedan dio identiteta; naprotiv, on naglašava bogatstvo nasljeđa koje se utkalo u današnji bosanski i bošnjački etnos.
Historija Bosne i Hercegovine je historija kontinuiteta – od ilirskih visova Glasinca i japodskih naselja na Uni, preko srednjovjekovne Bosne, do savremene nacije koja baštini slojevitu i višemilenijsku tradiciju.
