Odlazak u penziju Rifata (Rifka) Ramovića, dugogodišnjeg direktora Doma kulture, ne predstavlja samo završetak jednog radnog vijeka, već i kraj jedne posebne epohe za ovu ustanovu i za grad Tutin.
Ramović je tokom cijelog svog profesionalnog puta bio jedan od najprepoznatljivijih kulturnih ambasadora Tutina. Svojim pjesmama, ali i neumornim radom u kulturi, decenijama je promovisao grad, njegovu tradiciju i ljude, noseći ime Tutina širom regiona i Evrope. Nije slučajno što upravo – sa pjesmom – odlazi u penziju, ostajući vjeran onome što ga je obilježilo cijelog života.
Kao dugogodišnji direktor Doma kulture, ostavio je neizbrisiv trag ne samo u razvoju ove ustanove, već i u životima brojnih generacija. U njegovo vrijeme Dom kulture bio je istinsko srce kulturnog života grada – mjesto susreta, stvaranja i zajedništva.
U tom periodu djelovali su hor „En-Nur“, folklorne sekcije za sve uzraste, glumačka sekcija, kao i brojne druge kulturne aktivnosti. Organizovani su festivali, koncerti i pozorišne predstave koje su okupljale građane i davale poseban pečat kulturnoj sceni Tutina.
Posebno će ostati upamćena brojna putovanja folklornih ansambala, kroz koja je Dom kulture, pod Ramovićevim vodstvom, s ponosom predstavljao Tutin i državu u Turskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Švajcarskoj, Crnoj Gori i Sloveniji, ali i u drugim zemljama. Ta putovanja nisu bila samo nastupi, već i mostovi prijateljstva i kulturne saradnje.
Ramovićeva posvećenost kulturi i mladima učinila je da Dom kulture ne bude samo ustanova, već mjesto gdje su se rađali snovi, razvijali talenti i stvarale uspomene za cijeli život. Mnogi su upravo zahvaljujući njemu prvi put stali na scenu i osjetili snagu umjetnosti.
Odlaskom u penziju, Rifat – Rifko Ramović iza sebe ostavlja bogato i trajno naslijeđe. Njegov rad, pjesma, energija i vizija ostat će upisani u istoriju Doma kulture i u sjećanjima svih koji su s njim sarađivali.
Uz iskreno poštovanje i duboku zahvalnost, upućene su mu želje za dobro zdravlje te mirne i ispunjene penzionerske dane, uz spoznaju da je iza sebe ostavio veliko djelo.
Sa pjesmom je živio, sa pjesmom odlazi u penziju – ali njegova pjesma i njegovo djelo nastavljaju da žive kroz grad koji je volio i promovisao.
b
