Smjene traju po 24 sata, pod punom opremom, u borbi za život pacijenata, oči u oči sa nepredvidivim koronavirusom.
Nije lako, vjerujte, ali volimo ovaj posao i ne žalimo se. Kada su naši pacijenti u pitanju, nema tu kompromisa, priča za CdM anesteziolog Albina Spahić iz Bijelog Polja, doktorka na Klinici za anestezije, reanimaciju i terapiju bola u Kliničkom centru, koja je i u drugom talasu epidemije na prvoj liniji borbe sa koronavirusom.
A borba je teška, neizvjesna, virus je nepoznanica za cijeli svijet.
Sve što mogu je da daju sve od sebe, a to i čine.
“Jer, kada znate da ste nekome spasili život i vratili ga najmilijima, e to je neprocjenjivo. Zahvalnost pacijenata, ta sreća kada život pobijedi, e to nema cijenu. To je istinska sreća, svih nas”, priča doktorka Spahić.
A ima li straha, ima naravno.
“Vidite strah i u očima pacijenata, osjetite u glasu. Pitaju me, doktorka, hoću li biti dobro? Kada ću izaći? Koliko će da traje sve ovo?”, priča doktorka Spahić.
E tu, napominje doktorka, morate biti i psiholog.
“Pričamo sa njima, kažemo im da moraju da nas slušaju i bodrimo ih da će sve biti u redu….”, priča doktorka za CdM.
I tu se čuje glas sa strane i doktorka se izvinjava jer mora da prekine razgovor i ode na hitnu intervenciju…
“Tako to biva kada ste u smjeni, borba ne prestaje.”
Ponovo poziv, nastavljamo razgovor sa doktorkom Spahić.
“…gdje smo ono stali, pita doktorka nakon obavljenog posla, kada je mogla ponovo da razgovara… E, da, jesmo psiholozi, prijatelji. Važno je da uspostavimo povjerenje. Onda je sve lakše i onda zajedno idemo do cilja-da se pobijedi virus”, nastavlja priču ona.
Važno je da pacijenti sarađuju.
Govorila je doktorka za CdM o neinvazivnoj ventilaciju gdje pacijenti preko helmet maski-balona dobijaju kiseonik pod pritiskom u većoj koncentrciji. Uspjeh same terapije zavisi od toga koliko pacijent sarađuje. A oni stvarno sarađuju. Većina.
A terapija nije prijatna.
“Glava im je u balonu. Pacijent tačno osjeća kiseonik koji dobija pod pritiskom. Ali, moram reći da 90 odsto pacijenata sarađuje i bude veliki uspjeh u liječenju”, priča doktorka.
Napominje da prva vrsta terapije traje u prosjeku tri do četiri dana.
Zdravlje nema cijenu, jasno je. A ovo je borba za zdravlje.
A strahovi naravno da su prisutni.
“Mi strahujemo kako će se pacijenti izboriti, posvećeni smo im. Ali, strahuju i naši najmiliji. Brinu kako smo, da li imamo snage, jer ova borba dugo traje. Strahujemo i mi da se ne zarazimo, pa virus prenesemo na naše prodice, najmilije”, kaže doktorka.
Ipak, bez obzira na sve poteškoće, strahove, nadanja, život i neminovno i smrt, ne odustaju i ne posustaju.
“Volim svoj posao. To je vodilja ka zajedničkom uspjehu”, poručila je doktorka Spahić.
Izvor: CdM
