,,Restaurisanje istorije naroda ponosnog:
Jutros sam primjetio poziv za prikupljanje sredstava neophodnih za restauraciju džamije u selu Gradac. Na obavještenju je prikazana maketa, valjda budućeg izgleda džamije nakon restauracije.
Nije mi cilj da tražim “krivca” ali što se tiče Tutina i obnove i restauracije džamija, tu smo nepovratno izgriješili za sva vremena.
Nego da krenemo redom.
Najstarija džamija u opštini Tutin jeste džamija u selu Raduhovce , sagrađena davne 1740 godine. Vakif džamije je džemat.
Ista je restaurirana prvi put 1933 g. drugi put je obnavljana 1963 g. da bi 1985 godine “restauracijom” potpuno zbrisana stara lijepa džamija na čijim temeljima je nikla ova današnja.
Tragom nekih muhabeta sam saznao, da je bilo džematlija koji predlagali da ostane stara džamija a da na drugoj lokaciji sagrade novu. Nažalost, bili su u manjini i ljepotica od skoro 250 godina je nestala.
Danas bi imala skoro 300 godina.
Selo Draga je imalo džamiju Ali-paše Pepića, sagrađenu 1750 g. od strane džemata. Obnovljena je 1956 g.
Nažalost, po riječima pametnih “staru i nefunkcionalnu zamijenila je nova”. Taj pametluk se dogodio u drugoj polovini 2016 godine.
Jedne prilike sam muhabetio sa imamom Ali-pašine džamije, dok je bila ona stara. Nadao se, da će poučeni greškama iz Raduhovaca ili Tutina sačuvati staru džamiju, ali na nesreću, posebno mladih koji dolaze i ta džamija je nestala.
Da je ostalo kako treba džamija bi danas imala preko 270 godina.
Treća po starosti u opštini Tutin jeste džamija sa početka priče.Džamija u Gradcu, sagrađena 1764 godine. Sa njom ću i završiti priču nešto kasnije.
Hronološki nakon džamije u Raduhovcu, Dragi i Gradcu slijedi:
Džamija u Melajama (1806)
Džamija u selu Đerekare (1808)
Glavna džamija u Tutinu (1825)
Džamija u Moranima (1829)
Džamija u Dobrom Dubu (1890)
Džamije u Orašu, Orlju i Veseniću (1928)
Džamija u Žirču (1936)
Hal nabrojanih džamija mi nije poznat ali nalazim podatke da su sve listom prošle neki oblik obnove tako da ne znam koliko su zadržale od svog autentičnog izgleda.
Glavna džamija u Tutinu je sagrađena 1825 godine. Vakifi su bili Halko Hamzagić i džemat kasabe.
Obnavljana je 1910, 1933 g., dok je 1979 g. po tutinskim adetima restaurisana do temelja kada je na istom mjestu sagrađena nova (ova sa slike).
Da smo bili pametni, svjesni ili da smo znali šta je restauracija u pravom smislu, danas bi ta džamija imala skoro 200 godina.
Tutinska džamija sa slike, danas centralna, prije par godina je dobila sasvim novi izgled. Tako da od džamije iz davne 1825 nije ostalo ništa a kako je samo lijepa abdeshana bila vaktile sa osam česama. Te stazice i ćilimi i bagrem koji bi zamirisao nakon kiše.
Nego da se na kraju vratim na početak.
Da se vratim u Gradac gdje sam bio jednom u svom životu i gdje se danas nalazi najstarija tutinska džamija.
Džamija za koju se sakuplja novac, da bi se restaurisala.
E, pa efendije i mešihat ekipo, ako se kanite da je “restaurišete” kao Arap džamiju u Pazaru ili kao vaktile džamije u Raduhovcu i Dragi ili pak, kao tutinsku staru džamiju, neka nemojte.
Nije to za vas i sahi mi nije što nije za vas već što nije za nas, za naš evljad sutra.
Ljudi kroz decenije. Vi što odlučujete, počev od crvenih preko šarenih pa do vas zelenih, da li ste svjesni da nam urnisaste istoriju?!
Da nas uništiste a da većina od nas poput vas i nije svjesna toga?!
Ili je postojala namjera?
Bog zna…
Džamije su vakufi džemata ili pojedinca koji su dio svog hala i mala uložili u njih.
Nisu one vlasništvo Islamskih zajednica bez obzira što u većini postoje samo usmene vakufname onih prije nas što ih sagradiše, a na rijetkim pisanim obavezno piše:
“Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!”
Za ovo moje (ne)gubljenje vremena, poslužio sam se: Takvimom iz 1986, knjigom Džamije u Sandžaku autora Fatiha Hadžića iz Rožaja, sjećanjima iz djetinjstva kao i upamćenim muhabetima sa nekim starinama Allah da im lijepi dženet podari, uz nadu kabula ove priče u dobro djelo, ovog ramazanskog dana.,,
Nik, 05-05-21.
