SREBRENICA – Hasan Nuhanović, preživjeli svjedok genocida u Srebrenici i jedan od najpoznatijih boraca za istinu i pravdu, uputio je otvoreno pismo Usami Zukorliću, Vučićevom ministru u Vladi Srbije, izražavajući sumnju i zabrinutost zbog njegove političke misije koja, kako kaže, ne uključuje ključno – suočavanje s prošlošću.
Nuhanović je, pozdravljajući njegovu angažovanost na poziciji povezanoj s procesima pomirenja, predložio da se u zvanični naziv njegovog portfelja doda i fraza “suočavanje s prošlošću”, naglašavajući da bez tog elementa bilo kakvi pokušaji izgradnje zajedničke budućnosti ostaju prazni.
– “Niko u Bosni i Hercegovini ne osporava proces pomirenja, uključujući i preživjele genocida u Srebrenici. Ali, prije toga mora se desiti suočavanje s prošlošću,” poručio je Nuhanović.
On ističe da oprost ne može doći jednostrano, jer kako kaže, “taj oprost niko do sada nije ni tražio”, pa samim tim “preživjeli nemaju kome ni da oproste”. Zaborav, s druge strane, prema njegovim riječima, nije moguć, jer sećanje je sastavni dio čovjekovog identiteta.
– “Čovjek bez sjećanja više nije čovjek. Da li od nas tražite da se ne sjećamo? Da li mislite da je to uslov za korak ka zajedničkoj budućnosti naroda bivše Jugoslavije?” pita Nuhanović.
U svom obraćanju Nuhanović je jasno poručio da zaborav devedesetih nije opcija – ne zbog tvrdoglavosti, već zbog toga što su te uspomene neraskidivo vezane za živote preživjelih. On je takođe izrazio zabrinutost da bi pozicija koju Zukorlić obnaša mogla biti još jedan pokušaj režima iz Beograda da “uljepša” tamne stranice svoje novije istorije.
– “Ta funkcija bez portfelja koju obnaša Usama Zukorlić je još samo jedan pokušaj režima u Beogradu da nedavnu prošlost uljepša u svoju korist. A ružna je i tamna kao najmrklija noć,” naglasio je.
Na kraju poruke, Hasan Nuhanović je poručio da samo oni koji su u stanju da se istinski suoče s prošlošću – sa zločinima, odgovornošću i historijskim činjenicama – mogu povesti Srbiju ka istinskoj demokratiji i napretku u 21. vijeku.
Njegove riječi odzvanjaju kao podsjetnik da mir i pomirenje nisu rezultat političke kozmetike, već dubokih, bolnih i hrabrih koraka ka istini.
