Nova Varoš – U šumama kod Nove Varoši, ovu zimu mnoga divljač preživjeće samo zahvaljujući lovcima. Na zavijanim proplancima teško je naći hranu, pa im je pomoć neophodna. Sa džakovima kukuruza preko ramena, umjesto dvocijevki, često kroz dubok snijeg pešače kilometrima kako bi obrok za zverinje doturili na hranilišta.

Lovci iz Radoinje i Rutoša ove zime imaju obavezu više, da brinu i o novim stanarima hrastove šume na Crkvinama, uz granicu dva sela. Jeleni i košute, ukupno njih 12, ovdje su pronašli novi dom nakon što su proljetos pušteni u prirodu iz prihvatnog centra u Sjeništima iznad Radoinjskog jezera. Dopremljeni su iz vojvođanskih ritova u okviru projekta obnove populacije jelenske divljači na Zlataru, odakle su nestali pre pola vijeka.

-Ovdje su našli svoj mir, a i žir koji vole obilno je rodio pa nije bilo potrebe da idu dalje. Zbog dubokog snijega zimus su se međutim našli u problemu, pa smo morali da intervenišemo. Uz pomoć Lovačkog udruženja ’Кozomor’ dopremili smo na hranilište veću količinu kukuruza i sijena, što će im biti dovoljno za jedno vrijeme. Ješće ih i sreneća divljač i zečevi kojih je sve više – kaže lovac Aleksandar – Aco Leković iz Radoinje.

Prihrana divljači stalni je posao lovaca. Sprovodi se tokom cijele godine, najčešće tokom velikih snjegova kada je stanovnicima šuma teško doći do hrane u prirodi.

-Ukorenjeno je mišljenje da su lovci samo tu da bi ubijali divljač, što jednostavno nije tačno. Naša misija je prevashodno da brinemo o prirodi i stanarima šume, i to ne samo tokom zime. Ljeti se na primjer na hranilišta dosta iznosi so, jer ukoliko je nema redovno na jelovniku kod divljači dolazi do poremećaja prilikom teljenja i koćenja mladih – kaže Leković.

U posljednjih nekoliko godina u novovaroškom kraju značajno je povećan broj divljači. Naročito srneće , pa sada prema nekim procjenama u lovištu površine 55.900 hektara ima oko 800 srna i srndaća. Sve više je i zečeva koji su bili skoro potpuno nestali.

-Sve naše akcije usmjerene su ka tome da se broj divljači održi na optimalnom nivou, što nam za sada uspjeva. Zimska prihrana jedna je od najvažnijih akcija, jer divljač bira ona staništa koja im nude dovoljno hrane, mir i sigurnost. Pored pojačane kontrole i zaštite radimo i na svakodnevnoj edukaciji kako lovaca tako i mještana bez čije pomoći teško da bismo uspjeli – kaže Darko Živković, lovočuvar Udruženja lovaca „Кozomor“ iz Nove Varoši.

Izvor: Dobrojutro/Ž.Dulanović