Iako članovi “Četvorke” iz Bh. bloka uporno tvrde da ne žele saradnju s nacionalnim strankama, u praksi se to pokazalo da se to odnosi samo na SDA. Naime, izjave i konkretne političke poteze stranaka “Četvorke” dokaz su da ne vide smetnju u političkoj saradnji s HDZ-om i SNSD-om, bez obzira na posljedice, ako će to značiti reducirani utjecaj SDA u političkom životu Bosne i Hercegovine. Štaviše, “Četvorka” se nameće kao konstruktivni partner HDZ-u
“Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj” stara je vojno-politička doktrina od vremena Rimljana pa sve do moderne politike. Ova ad hoc savezništva imaju rok trajanja sve dok obostrana saradnja donosi štetu zajedničkom neprijatelju. No, ova “prijateljstva” lahko prelaze do neprijateljstva iz prostog razloga što im je jedina osnova zajednički neprijatelj – kad neprijatelj nestane, nestane i prijateljstvo.
Nakon izbora 2018. godine i u analitičkim krugovima neočekivane pobjede SDA, koja je osvojila 25 posto glasova i tako ostala najjača stranka u Federaciji, u kantonima s većinskim bošnjačkim stanovništvom počela je agresivna postizborna kampanja “niko neće sa SDA”. Naime, cilj je bio okupiti izborne gubitnike i na osnovu toga sastaviti parlamentarne većine u kantonalnim skupštinama – ne zbog većih ideala, interesa, programa već isključivo s jednim ciljem: da se SDA izbaci iz vlasti.
Simbol ove “nesvete alijanse” postala je “Šestorka”, danas “Četvorka”, koja je nakon izbora u Kantonu Sarajevo od različitih ideoloških profila uz podršku međunarodne zajednice sastavila Vladu. Za kratko vrijeme bila je aktuelna priča i o formiranju Federalne vlade bez SDA, gdje je najveći pobornik bio tada još uvijek generalni sekretar SDP-a Irfan Čengić, koji je predložio da Bh. blok koalira s HDZ-om i SBB-om. No, zbog insistiranja delegacije Naše stranke, dogovoreno je da na nivou FBiH i BiH nema koaliranja s nacionalnim strankama.
Iako članovi “Četvorke” iz Bh. bloka uporno tvrde da ne žele saradnju s nacionalnim strankama, u praksi se to pokazalo da se to odnosi samo na SDA. Naime, izjave i konkretne političke poteze stranaka “Četvorke” dokaz su da ne vide smetnju u političkoj saradnji s HDZ-om i SNSD-om, bez obzira na posljedice, ako će to značiti reducirani utjecaj SDA u političkom životu Bosne i Hercegovine. Štaviše, “Četvorka” se nameće kao konstruktivni partner HDZ-u, koji razumije vitalne nacionalne interese hrvatskog naroda posebno kad je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH. Identično kao što se Fahrudin Radončić dodvoravao ovim partnerima pričama o navodnim težnjama SDA da stvori muslimansku fildžan-državu.
Krenimo redom. Naša stranka je na prethodnim izborima kandidirala Borisa Falatara za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Ova kandidatura pozitivno je dočekana u političko-medijskim krugovima bliskim HDZ-u jer su očekivali da će to negativno utjecati na izborni rezultat Željka Komšića, koji je također bio kandidat na istu poziciju. Falatar s izbornim rezultatom od 3,74 posto nije uspio ugroziti uvjerljivu pobjedu Željka Komšića, ali je sama kandidatura značajno poboljšala odnose HDZ-a i Naše stranke zbog agresivne retorike prema zajedničkom neprijatelju – Željku Komšiću.
Elmedin Konaković je, gostujući na TV stanici u Brčkom uoči lokalnih izbora, potvrdio da su njegovi stavovi bliski HDZ-u kad je u pitanju pozicija hrvatskog naroda u BiH. Konaković je izjavio kako pitanje konstitutivnosti Hrvata ne smije biti upitno, te kako se pitanje izbora članova Predsjedništva treba tretirati ozbiljnije. Konstitutivnost Hrvata zagarantirana je u Ustavu ove zemlje, gdje Hrvati imaju trećinu vlasti u državi, 40 posto u Federaciji i mehanizme blokade uspostavljanja vlasti na državnom i federalnom nivou, zbog čega Vlada FBiH ulazi u treću godinu tehničkog mandata. No, Konakoviću očito ovo nije dovoljan pokazatelj da konstitutivnost Hrvata zaista nije upitna u ovoj zemlji.
Bliskost Konakovića i političkih stavova HDZ-a ne ostaju samo na riječima već se vidi u konkretnim djelima. Naime, pored zajedničkih probosanskih kandidata, Narod i pravda je u Jajcu, Novom Travniku i Velikoj Kladuši imala svoje kandidate ili su podržali nezavisnog kandidata za načelnika, što je rezultiralo tome da Kladušom danas vlada ratni zločinac Fikret Abdić, a u Novom Travniku kandidat iz HDZ-a, iako Bošnjaci u ovoj općini čine demografsku većinu. Očigledno je da je uloga Naroda i pravde na izborima izvan Sarajeva bila da se oslabi probosanski front i s time ojača pozicija destruktivnih antidržavnih snaga, što je novoizabrani načelnik Brčko distrikta potvrdio izjavom da je Konaković u Brčkom imao podršku srpske politike – opet pod istom parolom da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj.
Najnoviji primjer bliskih odnosa “Četvorke” i HDZ-a jeste novoformirana Vlada Tuzlanskog kantona, gdje novu skupštinsku većinu čine 18 zastupnika SDP-a, PDA, Naše stranke i SBB-a. Pažnja javnosti usmjerena je na činjenici da je novi ministar zdravstva dojučerašnji član HDZ-a, koji je zbog formalnosti istupio iz stranke prije prihvatanja dužnosti, iako ova stranka uopće nije parlamentarna u ovom kantonu. Ovaj potez može se razumjeti jedino u kontekstu da “Četvorka” od HDZ-a dobije neke ustupke i podršku u formiranje vlasti na drugim nivoima vlasti i u drugim kantonima.
Prema informacijama Večernjeg lista, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu se mjesecima ispijaju kahve između čelnika HDZ-a i SDP-a s ciljem formiranje nove većine bez SDA. Slična je situacija i u Mostaru, što i nije neko iznenađenje s obzirom na to da vijećnica iz Naše stranke Boška Ćavar odbija mogućnost da glasa za probosanskog kandidata navodeći “kako se zna koliko je Komšić zla nanio hrvatskom narodu”. No, teško je vjerovati da će ova saradnja stati samo na nivou kantona, već je izvjesno da se prave nove kombinacije i na nivou Federacije BiH, gdje “Četvorka” i HDZ zajedno s Čamparom imaju matematiku za novu parlamentarnu većinu.
U bošnjačkom korpusu trenutno se razvijaju dva politička bloka s različitim konceptima. Na jednoj je strani SDA i DF, koji se zalažu za marginalizaciju HDZ-a u političkom životu Bosne i Hercegovine, i s druge strane “Četvorka”, kojoj je najveći prioritet marginalizacija SDA u političkom životu BiH.
Naime, SDA i DF se zalažu za jačanje građanskog principa naspram etničkog, uklanjanje mehanizama blokade, jačanje utjecaja Predstavničkog doma i reduciranje dominacije domova naroda, provođenje presuda ESLP u slučaju “Sejdić-Finci”, “Zornić” i “Pilav” – jednostavno rečeno evropski principi i standardi u političkom sistemu države, umjesto teza o legitimnom predstavljanju i insistiranju na slovu Dejtona.
Na drugom su bloku članovi “Četvorke” SDP, NiP, NS i NBL, kojima je najviši cilj uklanjanje SDA iz vlasti, bez obzira na cijenu i posljedice po državu Bosni i Hercegovini, što vidimo u primjerima Velike Kladuše, Srebrenice, Novog Travnika i Jajca. Iako deklarativno odbijaju koaliranje i saradnju s nacionalnim strankama, u praksi se na lokalnom nivou pokazalo da su spremni sarađivati i jačati politički utjecaj HDZ-a i SNSD-a u državi ako će s time nanijeti štetu SDA, ne razmišljajući hoće li to nanijeti štetu državi i narodu.
Ovo sve izaziva značajnu dozu optimizma kod HDZ-a, koji očekuje da će od strane “Četvorke” imati više razumijevanja na njihove zahtjeve za novi izborni zakon, koji će onemogućiti reizbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Samo postojanje dva suprotstavljena i jednako jaka bloka u probosanskoj politici stavlja HDZ u poziciju gdje može lakše i efikasnije ispuniti svoje političke ciljeve, jer s obzirom na to da ista heterogenost ne postoji kod Hrvata, HDZ može se uvijek opredijeliti na formiranje vlasti s blokom koji će imati više razumijevanja prema zahtjevima ove stranke.
Elmedin Konaković je na novogodišnjoj pres-konferenciji stranke Naroda i pravde izjavio da će “Četvorka” biti pobjednik izbora 2022. godine, te da će nakon toga Dodik i Čović dobiti potpuno drugačije pregovarače nego što su ih imali do sada. Ova izjava koja podrazumijeva pobjedu HDZ-a i SNSD-a na sljedećim izborima kao gotovu stvar još jednom pokazuje kako “Četvorci” cilj nikad nije ni bio borba protiv nacionalnih stranaka, već isključivo borba da se preuzme pozicije od SDA.
Primjeri iz Velike Kladuše, Novog Travnika, Srebrenice i Tuzlanskog kantona govore da se možemo zaista nadati da će Dodik i Čović dobiti potpuno drugačije pregovarače ukoliko “Četvorka” ostvari izborni uspjeh. Izvjesno je da će Dodik i Čović dobiti pregovarače koji su iz osvetoljubljivosti prema SDA spremni na kompromise na račun naroda, države i njenog evroatlantskog puta. U svježem sjećanju je još Zakon o prebivalištu, koji je smanjio šanse da novi načelnik Srebrenice bude iz probosanskog bloka i asimetrična rješenja u entitetskim ustavima. Nedavno je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić izjavio da su tada pristali na ovaj zakon jer nisu razmišljali da će doći do zloupotrebe od strane MUP-a RS-a.
U državnoj politici nerazmišljanje od političara koji su plaćeni da razmišljaju uvijek ima pogubne posljedice na društvo. Lično nisam optimista da će Kojović, Konaković i Nikšić išta bolje proći od Lagumdžije i Radončića kad je razmišljanje u pitanju. Samo što će njihovo nerazmišljanje koštati novih zakona o prebivalištu i zastoja u NATO integracijama jer u tome navodno nema kompromisa. Račun, naravno, neće platiti Kojović, Konaković ili Nikšić, već građani Bosne i Hercegovine, prije svega Bošnjaci.
