Nijemci su bili ludi za Coca-Colom. Međutim, Coca-Cola je prestala slati sirovinu krucijalnu za proizvodnju pića u Njemačkoj kada su SAD ušle u rat, stoji u knjizi “Nevjerovatne priče o Drugom svjetskom ratu”, koja dalje nastavlja: „Prije izbijanja Drugog svjetskog rata u Njemačkoj se godišnje prodavalo oko pet miliona boca Coca-Cole, proizvedenih u 43 tvornice koje je marka posjedovala u zemlji.“
Mnoge poznate kompanije poslovale su sa nacističkom Njemačkom prije ili tokom Drugog svjetskog rata, mnoge od njih nastale su u burnim godinama kada su Hitlerovi sljedbenici bili na vlasti. Jedan od najzanimljivijih takvih slučajeva, uz onaj popularne modne marke Hugo Boss je i Fanta. Dobro poznato bezalkoholno piće rođeno je u vrijeme nacističkog režima kao odgovor Coca-Coli.
Proizvodnja Fante, koja ima milione kupaca širom svijeta, datira iz 1942.
Nijemci su bili ludi za Coca-Colom. Međutim, Coca-Cola je prestala slati sirovinu krucijalnu za proizvodnju pića u Njemačkoj kada su SAD ušle u rat, stoji u knjizi “Nevjerovatne priče o Drugom svjetskom ratu”, koja dalje nastavlja: „Prije izbijanja Drugog svjetskog rata u Njemačkoj se godišnje prodavalo oko pet miliona boca Coca-Cole, proizvedenih u 43 tvornice koje je marka posjedovala u zemlji.“
Otkako je ovo bezalkoholno piće stiglo u Njemačku 1930. godine, Coca-Cola se odlučila predstaviti kao lokalni brend koji postoji samo u ovoj zemlji. Na taj su način osigurali bolju prodaju a oni koji su tokom rata završili u SAD nisu mogli vjerovati da se to piće tamo prodavalo a kamoli da je zapravo američko,
Od svog dolaska u Njemačku do početka rata, Coca-Cola je bila masovno prisutna u zemlji putem svoje njemačke podružnice “Coca-Cola GmbH”. Zapravo se ovo piće toliko dobro prodavalo da se čak i Hermann Goering, Hitlerova desna ruka i komandant nacističke abijacije, zalagao za širenje poslovanja. Njegov je krajnji cilj bio nacionalizirati i preuzeti firmu.
Problem se pojavio u decembru 1941., kada su SAD ušle u rat, jer su odnosi između Coca-Cola GmbH i matične kompanije bili prekinuti. “Njemačkim privrednicima koji posjeduju punionice – uključujući Maxa Schmelinga, svjetskog bokserskog prvaka – bilo je nemoguće nastaviti s proizvodnjom pića. Tako je direktor Coca-Cola GmbH, Max Keith, koji je na toj funkciji bio od 1938. godine, odlučio stvoriti novo piće koje će omogućiti zaradu i održavanje skupih pogona i tako nastaviti s poslovanjem”, stoji u knjizi.
U tom su trenutku počela testiranja novog bezalkoholnog pića koje će barem doseći prodaju sličnu onoj Coca-Cole. Nakon nekoliko pokušaja nastao je voćni sok.
„Formula je bila promjenjiva, jer je ovisila o zalihama koje su bile dostupne u nekom trenutku, ali smjesa je nekad sadržavala voće, nekada pulpu jabuke koja se koristi u proizvodnji jabukovače, nusproizvode sira i sve zaslađeno saharinom i malim postotkom šećera», piše u knjizi.
Ali nedostajalo je ime. “Prema Maxu Keithu, trebalo je bi biti šokantno i lako pamtljivo.” Konačno, direktor je predložio konkurs među svojim zaposlenicima da oni odluče kako će zvati gazirano piće. Jedan od njih predložio je Fanta, izvodeći ga iz riječi Fantasie, fantazija na njemačkom jeziku. Ideja je osvojila menadžere. Nastala je Fanta.
“Marka je registrirana, stvorena je boca ekskluzivnog dizajna i industrija je ponovo pokrenuta“, pišu autori knjige. Iz straha da potencijalni kupci ne odbace novo piće jer još uvijek nije bila poznata marka, odlučili su koristiti izraz „Proizvod firme Coca-Cola GmbH”, što je trebala biti garancija kvaliteta.
Novo bezalkoholno piće postiglo je zapanjujući uspjeh i 1943. je prodano tri miliona boca, samo dva miliona manje od Coca Cole prethodnih godina. Međutim, jasno je da nisu baš svi bili oduševljeni pićem te da su ga kupovali samo zbog šećera koji je bio racionaliziran tih godina. U svakom slučaju, rodilo se novo piće i to pod nacističkim režimom.
Unatoč velikom uspjehu soka kojeg je stvorio Max Keith uvijek se postavljalo pitanje je li ovaj poduzetnik i vizionar sarađivao ili nije s nacističkim režimom. Nikad nije bio pristaša Hitlera, ali mu je s druge strane Njemačka povjerila vođenje različitih podružnica Coca-Cole u okupiranim zemljama.
Ta je sumnja ostala kao sjenka do kraja rata. U sjedištu firme, u američkom gradu Atlanti, takođe nisu znali je li Keith radio za naciste ili je održavao proizvodnju u tvornicama Coca-Cole iz lojalnosti kompaniji.
Nakon završetka rata, Coca-Cola je odlučila istražiti moguću suradnju s Keithovim nacističkim režimom. Firma je utvrdila da bivši šef nije podržao režim i da je čak provodio akcije usmjerene na zaštitu nekih zaposlenika koji su bili na gestapovskom nišanu”, utvrdili su historičari.
Odmah nakon rata, u ruševinama je obnovljena proizvodnja Coca-Cole, kao i Fante, ali sa novim sastojcima.
Krajem ‘60-ih Coca-Cola je kupila Fantu i započela izvoz u Sjedinjene Države. Ratni pobjednici su bili nestrpljivi da svojim sunarodnjacima ponude ovo originalno bezalkoholno piće, koje se rodilo zahvaljujući njima, kada su jednog dana 1941. godine, prestali izvoziti Coca-Colin sirup u Njemačku.
