Pred nastupanje blagoslovnjenog mjeseca ramazana donosimo hutbu, obavezni govor petkom, koju je održao Mustafa ef. Spahić a čija je središnja tema upravo mjesec ramazan. Kroz nju će mnogi naši čitaoci upoznati dimenziju Mustafe Spahića koju zasigurno nisu mogli otkriti gledajući ga u dijaloškim emisijama i nastupima u brojnim medijima, onu strogo hatipsku i alimsku dimenziju njegove izuzetne ličnosti. 

Neka je hvala Svevišnjem i Jedinom Allahu, dž. š., i neka je hvala i selam na resuli ekrema nebijji muhterema Muhammeda, s. a. v. s. Draga i poštovana braćo, es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Draga braćo, uskoro ćemo ustati na prvi ramazanski sehur, ručati i zanijetiti ramazan i post s riječima: “Nevejtu en esume lillahi te’ala min šehri ramadan” – Allahu, u ime Tebe odlučujem da postim ovaj mjesec ramazana. Sehur je inače vrijeme kad se ustaje na ručak da se zaposti ramazan i značajan broj hadisa govori o fadiletima, ljepotama, dobrotama ustajanja na ručak. Ručak ili vrijeme sehura traje sve do imsaka, a to je između tri i pet minuta prije zore, kada treba prekinuti s ručkom, napiti se vode i zanijetiti post. Znači, imsak je onaj moment kad nema dalje ni jest’ ni pit’, zanijeti se post, a vrijeme kad se ustane i vrijeme ručka je sehur.

Zašto ovo govorim? Zato, braćo, što muslimani u svome govoru često griješe. Vaša je krivica kada mi, ulema, imami, hatibi, objasnimo, a vi ne obratite pažnju i ne zapamtite, ali ako vam ne napišemo, ne kažemo, ne objasnimo, vi i kad griješite, a mi vas ne popravimo, prva je krivica naša. Dakle, nije mali broj muslimana koji kad se iftari kaže: “Ja sam se omrsio.” Braćo, ne može se musliman omrsiti, musliman se samo može iftariti. Omrsiti znači namjerno, ciljano, svjesno, planirano, bez ikakvog razloga, bez ikakvog povoda, bez ikakvog uzroka prekinuti post. A onaj ko na takav način prekine post kazna mu je kefaret – dva mjeseca bez prekida postiti. Dakle, musliman koji posti on se ne može omrsiti, on se samo može iftariti. Dakle, ove tri riječi zapamtite, sehur kad ručate, imsak kad zapostite, tri do pet minuta prije zore, i iftar kad nastupi akšam kada se iftarimo.

E, čime se iftariti? Poslanik kaže: “Ko ima, kod koga se nađu, ko može kupiti, neka se iftari hurmom, i to s jednom, tri, pet, nemojte nikad s parnim brojem, nego s neparnim brojem hurmi. Ko nema hurmu da se njome iftari, neka se iftari vodom, voda je čista i voda je Allahova blagodat.” A šta je ramazan? Braćo, najbolje, najjasnije, najčistije, najdublje, najsažetije, najobuhvatnije, najmudrije, najsevapnije i najkorisnije značenje, značaj, dubinu, širinu mjeseca ramazana daje nam Allah, dž. š., u Kur’anu i Poslanik u mnogobrojnim hadisima. Evo fundamentalnih razloga kad vas pita Italijan ili Francuz zašto postite, da mu ih navedete. Esteizubillah: “Yā ‘Ayyuhā Al-Ladhīna ‘Āmanū Kutiba `Alaykumu Aş-Şiyāmu Kamā Kutiba `Alá Al-Ladhīna Min Qablikum La`allakum Tattaqūna”; O, mumini, o, muslimani, o, vjernici, Allah vama propisuje sijam, post, mjesec ramazan da postite. Zašto?

Nije to nikakav izuzetak, nije to nikakva posebnost, nije to nikakva mahsuzija, Allah kao jedini Stvoritelj, Gospodar svjetova i stvorenja, koji nas je od Adema i Have kao ljudski rod razvio, propisao je jednu vrstu posta svim zajednicama, svim narodima, svim grupacijama prije nas. Dakle, ništa to nije posebno nama propisano, u ime Allaha se posti, Allah naređuje da se posti i Allah kaže u hadisu kudsijju da post uzima sebi, jer se posti samo radi Njega. Dakle, mi postimo samo zato što je Allah, dž. š., nas učinio ljudima, ummetom, svojim stvorenjima, Ademovim zurijjetom, Ibrahimovim milletom, Muhammedovim, a. s., ummetom. Mi sa svojim ramazanom svjedočimo i vjerujemo, i potvrđujemo, da nas je Allah stvorio, da Mu se postom odužujemo, uzvraćamo, da kroz post slijedimo tradiciju praksu, živote, obrede svih prijašnjih naroda i generacija, kojima je Allah, dž. š., preko Poslanika i Vjerovjesnika naredio post, i to je kontinuitet ljudskoga roda, to je silsila, to je kontinuirana povijest i to je živa tradicija.

A živa tradicija je ona povijest koja kaže da su svi ljudi, kao Allahova stvorenja, kao Ademova krv, kao Ademov zurijjet, da su oni jedna jedinstvena, nedjeljiva, neprekidiva, vjerska, duhovna, idejna, moralno-etička, kulturno-civilizacijska, obredna zajednica. A evo vidimo da smo obredna zajednica i po tom što Allah svim generacijama prije nas naređuje post, da ne bismo bili izuzetak. Post se ne naređuje hajvanu, nego se naređuju insanu, jer svako stvorenje koje je Allah stvorio, ako zna jesti i piti, može i gladovati, ali postiti na ovaj način kako mi danas postimo može samo insan, može samo musliman. Dakle, kao prvo, postimo zato što vjerujemo, što živimo, što učimo da smo svi Allahova stvorenja, da smo mi Ademov zurijjet, Ibrahimov millet, a mi muslimani smo istovremeno i Muhammedov, a. s., ummet.

Također, mi posteći izvršavamo ovaj središnji, treći, centralni šart islama, kako bi nas Allah postom, tim fadiletom i rahmetom, učinio i pomogao da nam post bude energija, da nam bude nafaka, da nam bude vjera, da nam bude snaga, da nas ojača, da snaži, da hrani, da brani, da oživljava, da očvršćuje našu savjest. Post je najveća, i najjača, i najsnažnija, i najmoćnija, i najčasnija duhovna hrana. Post je hrana ruha. Naime, tijelo je to koje će struhnuti i koje, čim ga ne okupaš, čuje se, i ono stalno hoće da ždere, i da pije, jer je u njemu šejtanska vesvesa, u tijelu su požude, nagoni, strasti, ali ruh koji Allah udahne u nas preko meleka, ruh se hrani, i ruh se brani, i ruh se puni, on se osvjetljava i rasvjetljava postom i učenjem Kur’ana, koji je i objavljen u ramazanu.

Hadis kaže: “Post i Kur’an su dvojica šefadžija na Sudnjem danu”, pored Muhammeda, a. s., koji je generalni šefaat za ummet. Dakle, braćo, evo tri šefadžije, evo tri besplatna advokata koji će nas braniti, zastupati na Sudnjem danu. Pa kako se ne bi čovjek od radosti rascvjetao, kao najveća ruža!? Jer kao musliman u ramazanu ti imaš trojicu najjačih mogućih, kod Allaha, dž. š., potvrđenih i obećanih šefadžija, zastupnika, branilaca na Sudnjem danu: Muhammeda, a. s., post i Kur’an. Tako će post na Sudnjem danu reći: “O, moj Rabbe, o, moj Stvoritelju, o, moj Gospodaru, ja sam tvome robu, insanu, sljedbeniku ummeta Muhammeda, a. s., ja sam njemu zabranio da u toku dana koristi jelo, strast, piće, sav fizički, tjelesni ugođaj i doživljaj od zore do akšama, pa ja kao takav, kao post, kao tvoj farz, kao tvoj šart, kao jedan od pet direka islama, zauzimam se za ovog Tvog roba, Tvog postača.” A Kur’an onda kaže: “Pridružujem se postu Stvoritelju, Gospodaru, ja sam Tvome robu oduzeo vrijeme, zabranio mu noću da spava, nego je učio Kur’an, o, Allahu, ja kao Tvoj govor, kao Tvoja objava, kao Tvoja istina, kao Tvoja riječ, zauzimam se za ovog postača.”

E, to je, braćo, odlika postača. A zamislite sada i ovo što kaže Poslanik: “Kad dođe mjesec ramazan, otvaraju se džennetska vrata!” Pa, braćo, kako možeš biti takav neprijatelj, dušmanin, nasilnik protiv samog sebe da okrećeš leđa otvorenim džennetskim vratima!? Kada dođe mjesec ramazan, otvore se sva vrata nebeske milosti, nebeske radosti, nebeske blagodati, nebeskih ljepota, nebeskih dobrota. A u isto vrijeme zatvore se za sve vjernike, za sve postače i prave klanjače, zatvore se za njih vrata džehennemska, ona za njih ne postoje, za njih su tada šejtani u najvećim tamnicama zaključani. I da završimo hadisom u kojem Poslanik kaže: “Kad bi moj ummet, kad bi znao, kad bi vidio, kad bi mogao svariti, kad bi mogao razumjeti, spoznati, shvatiti koje ljepote, koje dobrote, koje blagodati, koje nimete, koje magfirete, koje šanse, koje selamete, koje mogućnosti donosi ramazan, moj ummet bi poželio da ramazan traje čitavu godinu.”

Braćo, zapamtite, prva trećina ramazana je rahmet – milost, u drugoj trećini na rahmet dodaje se magfiret – oprost, a u trećoj na milost i oprost dolazi selamet – spas, spašavanje od džehennemske vatre. Braćo, ne može nam niko na svijetu propisati da ćemo dogodine zdravi, živi, veseli dočekati mjesec ramazan. Zato, postite ovaj ramazan, kao da poslije ramazana idemo u kabur pred Munkira i Nekira, kao da idemo pred Svevišnjeg na Sudnji dan. Neka vam je mubarek ramazani-šerif, koji kreće 6. maja 2019. godine po miladu gregorijanskog kalendara. Postite u ime Allaha, živite u ime Allaha, radujte se u ime Allaha, družite se u ime Allaha. “Merhaben bike ja šehri ramadan, ehlen ve sehlen ja šehri ramazan” – Dobro nam doš’o, mubarek ramazan. Da nas Allah uputi na pravi put! Amin.