Fascinantno je, poštovani čitaoče, ovo što radi i govori ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić.
Što god da bude sa njegovim ministarskim mandatom, koji se nevješto produžava, čekanjem na sjednicu Skupštine koja predstavlja veliku nelagodu za njegove istomišljenike u Vladi, ostaće zabilježeno i upamćeno njegovo batrganje da se izvuče iz tog živog blata nacionalizma, ksenofobije i javnog negiranja najtežih zločina protiv čovjeka i čovječnosti.
Nema pomoći ministru Leposaviću – on zaista misli to što kaže i to što ponavlja, A kaže i ponavlja – jer nema snage, moralne i ljudske (za politiku i ideologije ćemo lako) da se javno izvini i zamoli za oprost zbog negiranja genocida.
Razlog ovog kratkog osvrta je jednostavan: ministar Leposavić je (opet!) potvrdio sve ono što mu civilizovani i razumni dio svijeta, i kod nas i vani, s pravom zamjera: ne samo što srebrenički trodnevni organizovani masakr ne smatra genocidom, nego još proziva i lažno optužuje one čije ga je jednostavno pitanje razobličilo.
Vladimir Leposavić, dakle, kaže: “Nisu me pitali u Skupštini je li bio genocid u Srebrenici, nego da li ja lično mislim da li je bio genocid u Srebrenici. Pitanje je bilo zlonamjerno, a ja sam odgovorio onako kako mislim da je jedino ispravno i rekao sam da ne negiram zločin u Srebrenici, niti da na to imam pravo. Cilj tog pitanja je stvaranje osjećaja kolektivne krivice”, kazao je Leposavić.”
Pa da razložimo i pitamo ministra koji je bivši ministar od trenutka kada rekao to što je rekao, bio toga svjestan ili ne.
Prvo: “Nisu me pitali u Skupštini je li bio genocid u Srebrenici, nego da li ja lično mislim da li je bio genocid u Srebrenici.” Razlika je u diferenciji. Ministre, da li je nacistička Njemačka počinila genocid prema Jevrejima i drugim narodima, tj. da li Vi lično mislite da je nacistička Njemačka počinila genocid prema Jevrejima i drugim narodima? I još: Ministre, da li je ustaška NDH počinila genocid nad Srbima, Jevrejima, Romima i drugima u logoru Jasenovac, tj, da li Vi lično mislite da je ustaška NDH počinila genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u logoru Jasenovac?
Drugo, bivši ministre: da li zlonamjerno ako Vas, zato što ste ministar PRAVDE i LJUDSKIH i MANJINSKIH prava, upitamo ova dva/četiri istovjetna pitanja, o holokaustu i o klanjima u Jasenovcu, Staroj Gradišci i drugim stratištima? I u čemu je zla namjera, osim ako “zlom namjerom” ne smatrate svako za Vas nezgodno pitanje, jer mislite tako kako mislite?
Treće bi bilo najljepše preskočiti, jer eks-ministar misli da mudro zaobidje genocid nazivajući ga zločinom. Kakva suptilnost, gotovo neprimjetna. Naročito neprimjetna za one koji ne žele da je vide – baš kao ni genocid u Srebrenici. A sekundarne i tercijerne grobnice su spontano nastale, zar ne, tu se ne vidi izvjesna namjera, ministre u odlasku? “A nemate ni namjeru”?
I četvrto, najvažnije, bivši ministre: da li bi i kako bi cilj pitanja, ovih o Aušvicu i o Jasenovcu, da izdvojimo mjesta najvećih genocidnih zločina, mogao, pobogu, biti “stvaranje osjećaja kolektivne krivice”? Kakve sad kolektivne krivice? Čije kolektivne krivice, ministre? Njemačke, hrvatske? Ili, u Vašem slučaju – srpske, jer Vi pogrešno i, pardon, prilično jadno, umišljate da predstavljate baš cijeli srpski narod, pa ga tobože branite od “kolektivizacije” krivice? Ili mislite da je Vlada kolektivno dovoljno velika i moćna da nametne ideju kako neko želi kolektivizaciju te krivice?
Odakle Vam pravo da to činite? Koja kolektivna krivica, eks-ministre pravde i ljudskih i manjinskih prava? Ko o tome, kada, kako i đe govori, ili je govorio? Nađite citat, bilo koga, ko je srebreničku tragediju i genocid svaljivao na leđa cijelog srpskog naroda?
Da Vam pomognemo da se sjetite, mada Vi to znate: u Crnoj Gori, da se na nju sada ograničimo – jer je to naša zemlja, koja ima Vladu u kojoj ste Vi još ministar, mada ste bivši – takve notorne gluposti i sramotne laži govori i piše samo ta Vlada u kojoj i dalje formalno sjedite i nekolicina poslanika koalicije koja Vas i dalje javno podržava.
Vi i oni sa Vama kolektivizujete tu krivicu! Sram vas sve i stid bilo zbog toga.
Razlog tog vašeg sramnog stava, ministre, vrlo je jednostavan: kolektivizacijom te krivice želite da spasite ratne i zločince protiv čovječnosti i, uzgred, i sebe samog i Vama slične. Tako se, u toj izmišljenoj i iskonstruisanoj kolektivnoj kloaci, najbolje čuva i Vaša sasvim individualna teška sramota i krivica. O tome se radi.
Živo blato u koje ste upali ste sami stvorili. “Cilj da se kolektivizuje krivica” je, zapravo, ime za ono što pokušavaju svi nalogodavci, organizatori, neposredni izvršioci, pomagači, oni koji su krili tragove zločina, pa poslije i pružali utočište i samim zločincima – koji su, da ne zaboravimo, bježali od pravde iz prostog razloga što su znali da su zločinci! I, na kraju, oni, kojima i Vi pripadate, koji pokušavaju da cijelim narodima nametnu ludačku košulju kolektivne krivice.
Zato bi bilo najljudskije da podnesete ostavku, ministre, dok ste još formalno ministar. Pojedinačnu, naravno, jer nije cijeli srpski narod bio kolektivni ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava u Vladi Crne Gore. Ne možete cijele narode posaditi na fotelju individualne odgovornosti. Ministar ste bili samo Vi, sami. Istina – kratko, po zasluzi.
Jer je u Srebrenici počinjen genocid, Leposaviću.
piše: B. Grinevski
