Postoji više pekara u Sarajevu koje prave ramazanske somune, a većinom su na području starogradske jezgre. Ekipa AA posjetila je pekaru “Nafaka” u naselju Otoka, koja je prva izvan starog dijela grada u kojoj se prave tradicionalni ramazanski somuni

Foto: Elman Omić – Anadolu Agency 

Sarajevo

Kemal Zorlak 

Svako ko je posjetio Sarajevo tokom ramazana, mjeseca posta, sigurno će reći da je to poseban doživljaj i posebna atmosfera. Mnogo je specifičnosti vezanih za ramazan u glavnom gradu BiH, a jedan od najznačajnijih simbola i poveznica ramazana i Sarajeva bez sumnje su tradicionalni sarajevski ramazanski somuni, ukusna peciva koja su vjekovima neizostavan dio iftarskih sofri.

Iako su u pekarama dostupni tokom cijele godine, sarajevski somuni posebni su tokom ramazana jer ih pekari tada posipaju čurekotom koji im daje poseban miris. Inače, čurekot je ljekovit, a vjeruje se da donosi i berićet. “Čurekot sadrži u sebi lijek za svaku bolest, osim za smrt”, riječi su poslanika Muhammeda.

Postoji više pekara u Sarajevu koje prave ramazanske somune, a većinom su na području starogradske jezgre. Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je pekaru “Nafaka” u sarajevskom naselju Otoka, koja je otvorena prije nešto manje od 10 godina, a prema riječima vlasnika pekare Elvisa Trtića, ona je prva izvan starog dijela grada u kojoj se prave tradicionalni ramazanski somuni. Trtić kaže kako je ranije i sam odlazio u čaršiju po vruće somune, a onda je odlučio ovu tradiciju prenijeti i u ovaj dio grada.

– Receptura stara četiri do pet stoljeća –

Trtić pojašnjava kako se sarajevski somun djelimično razlikuje od lepine i drugih peciva ove vrste. Somun je tanji sa vrlo malo “sredine” između kora. Tokom godine najčešće je korišteno pecivo kod ugostitelja, prvenstveno u ćevabdžinicama.

“U ovom odabranom mjesecu ramazanu masovno se kupuje i neizostavan je na iftarskoj sofri”, kaže Trtić.

Na pitanje šta je to što sarajevski odnosno ramazanski somun čini posebnim, odgovara kako je somun prije svega pecivo koje se pravi na jedan sasvim jednostavan način.

“Samo su četiri sastojka, a to su brašno, voda, so i germa. Nemamo nikakvih aditiva“, naglasio je Trtić. 

Naveo je da je ta receptura stara četiri do pet stoljeća i potiče još iz perioda Osmanskog Carstva.

Prema predajama, somun je prvi napravio Gazi Husrev-begov intendant, odnosno glavna osoba zadužena za opskrbu vojske. On je dobio naređenje da osmisli neko pecivo koje će biti ukusno, jednostavno za napraviti, ali i da se brzo hladi. Tako je, priča Trtić, osmišljen somun, a prezime intendanta koji ga je osmislio bilo je Somun, pa je popularno sarajevsko pecivo po njemu i dobilo ime.

“Pecivo se prvobitno pravilo dosta tanko, međutim godinama se mijenjalo i prilagođavalo potrebama, brzini, ugostiteljima. Somuni koje mi danas pravimo su od 300 grama“, pojasnio je Trtić.

Ističe kako u biti tajnog recepta za somun i nema.

“Nikakvih tajni nema, četiri su sastojka i vrlo jednostavno za napraviti. Glavni recept za kvalitetan somun je ljubav. Dakle, ljubav prema ovom poslu i proizvodnji ovog tradicionalnog peciva”, ističe Trtić.

Ipak, podvlači kako su za pravljenje pravog somuna potrebni neki drugi tehnički uslovi.

“Pored ljubavi i znanja, bitno je da se radi isključivo u pećima na drva, to je osnova pravog somuna, jer se on mora peći na izuzetno visokoj temperaturi. Da se peče na drvetu i da poprimi sve arome koje treba imati”, pojasnio je Trtić.

– Somun tokom ramazana kupuju i postači i oni koji ne poste, različite konfesije –

Ono što je također specifičnost ramazanskog somuna jeste da ga ne kupuju samo muslimani.

“Zanimljivo je da somune u vremenu ramazana kupuju svi, i postači i oni koji ne poste, kupuju ga pripadnici različitih konfesija. Somuni se kupuju tokom cijelog ramazana i to je postala određena tradicija”, kazao je Trtić.

Ono što je prepoznatljivo za svaku pekaru koja pravi ramazanske somune jesu i dugački redovi ispred njihovih vrata. Što je iftar bliži, to je i red duži, jer svako svojim ukućanima na sofru želi donijeti vruć somun.

Red je dugačak i pred pekarom “Nafaka”, a ponekad zna brojati i više od 50 osoba, a kako je sve vezano za ramazan specifično, takvi su redovi za somune. Trtić pojašnjava kako je to možda jedini red za čekanje gdje nije moguće osjetiti nervozu.

“Posebni redovi su par sati pred iftar, jer ljudi hoće da dobiju vruć somun. Mada tokom cijelog dana bude ljudi, dolaze, čekaju u redu, ne žale se, nema nikakve nervoze. Svako strpljivo čeka na svoj somun”, ispričao je Trtić.

– Somun kao izraz solidarnosti –

Još jedna specifičnost koja pokazuje da je ramazan, osim posta, i mjesec dijeljenja. Na mjestu gdje građani preuzimaju somune u pekari “Nafaka”, sa strane se može primijetiti u vrećicama spremna određena količina somuna, a riječ je o besplatnim somunima namijenjenim onim građanima koji ih sebi nisu u stanju priuštiti.

Trtić kaže kako je riječ o dugogodišnjoj praksi u kojoj i pekara, ali i građani, izdvoje sredstva kako bi svakome obezbijedili somune. To se ne odnosi samo na ramazan, već i na cijelu godinu. Tako, naprimjer, građani koji dolaze po somun, uzmu dva ali plate četiri somuna, čime u ramazanu misle i na svoje komšiju, a iskazuju i svoju solidarnost s ugroženim kategorijama društva.

Vlasnik pekare Trtić na kraju dodaje kako je sretan što ovu tradiciju prenio izvan starog dijela grada.