Derk Zwaan je vojnik iz sastava holandskog bataljona koji je imao za cilj čuvanje mira u Srebrenici, tada zaštićenoj enklavi UN-a. Zwaan je u Srrebrenicu stigao 14. januara 1995. godine.
- Tada smo se prvi put susreli sa ratnom situacijom, ljudi su nosili staru odjeću i cipele i imali su malo hrane a zivjeli su u lošim kućama. Bili smo šokirani situacijom. Bio sam smješten u osmatračnicu Alpha u blizini sela Musići i Slatina.
Misija UN-a bila je da zaštiti Bošnjačke civile od agresora.
- To je bilo uzasno bilo je jako teško raditi tamo. Mi smo mogli osigurati hranu za te ljudi, djeci dati neke slatkiše ali nismo im mogli konkretno pomoći. Oni su bili u enklavi i to holanski bataljon nije mogao promijeniti-navodi Zwaan.
- Naši komandanti su negirali postojanje opasnosti. Nekoliko dana prije napada sve je bilo u savršenom redu. Vojnici su trazili pomoć ali ništa nije poduzeto.
- SAD-e, Francuska i Velika Britanija nisu uradile ništa,oni su izdali Bošnjački narod. Svi ti ljudi su ubijeni pred očima svijeta.
Potom se sjeća jula 1995.godine :
- Vidio sam kako srpske snage ispituju Bošnjake. Mi smo zaustavili to premlaćivanja pa nam je tada oduzeto oruzje. Bilo je strašno gledati te scene ali strašna je i naša nemoć.
Nakon rata osjetio je zdravstvene probleme prije svega PTSP i depresiju.
- Sanjao sam srpske napade, sanjao sam i Bošnjake kojima nismo mogli pomoći.
Nakon rata prvi put sam u Bosnu došao 2000, stekao sam brojna prijateljstva u Srebrenici. Moj najbolji prijatelj je Osman također izbjeglica iz Srebrenice.
- Mnogo vojnika se budi i zaspi sa Srebrenicom u mislima. Između 10-15 vojnika je počinilo samoubistvo. Holandski vojnici nisu zaboravili šta se desilo 11. jula u Srebrenici. Bosna je za mene moja druga zemlja.
Izvor : Samir Karić za Faktor.ba
