Dok se Turci pitaju jesu li istovremeni požari u više turskih gradova dio terorističke kampanje PKK, tursko ratno zrakoplovstvo izvelo je napade na oko 40 ciljeva terorističke skupine PKK u sjevernom Iraku.

Više od 71 šumskog požara, koji je planuo u najmanje 17 turskih gradova u tri dana između 28. i 30. jula, mnoge je naveo da se zapitaju jesu li požari uzrokovani terorističkim aktima i sabotažama.

Prirodni uzroci, kao što su vremenski uvjeti ili logorska vatra koju su ostavili izletnici, jedan su od čestih uzroka šumskih požara. Turski ministar poljoprivrede i šumarstva rekao je da su požari koji su se dogodili istodobno na više tačaka, bez da ih vjetar raznosi, glavni razlog sve veće sumnje.

“Ovo nije nešto što ćemo zanemariti. Uostalom, ovo su požari koji su se, iako su izbili na različitim mjestima, dogodili se gotovo u isto vrijeme, od Manavgata do Marmarisa i Bodruma”, rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u obraćanju medijima Petak.

Vatrogasci su neprestano ulagali napore da lokacije na kojima je aktivno 57 požara stave pod kontrolu, ali još uvijek gori 1140 lokacija. Mještani daju značajan doprinos naporima vatrogasaca jer donose vodu do lokacija svojim privatnim vozilima.

Erdogan je rekao da je poslano nekoliko aviona za gašenje požara, uključujući i one iz Rusije i Ukrajine. Uz to je 38 helikoptera, 9 bespilotnih letjelica, 680 vodenih kamiona i 4.000 osoblja sudjelovalo u gašenju požara.

No, kako je zemlji ponestajalo strpljenja, Turska je u noći 30. jula poslala borbene avione u sjeverni Irak na potpuno drugačiju operaciju. Napali su gotovo 40 ciljeva PKK, uništivajući ih je istovremeno, prema saopćenju turskog Ministarstva odbrane.

U međuvremenu, Turska istražuje uzrok šumskih požara u raznim gradovima. Za vlasti, uloga PKK ne može se isključiti jer oružana skupina, koju su Turska, SAD i EU označile kao terorističku organizaciju, već ima zabilježen dosije paljenja šuma i izazivanja požara.

Požari kao taktika PKK

Iako glavna osumnjičena, PKK još nije preuzela odgovornost za požare koji su u toku. Međutim, uništavanje okoliša jedna je od metoda osvete koju je grupa koristila u prošlosti, čiji su pristaše uživale u smrtonosnom plamenu koji je progutao drveće i divlje životinje.

Godine 2020., na godišnjicu protjerivanja čelnika PKK Abdullaha Ocalana iz Sirije 9. oktobra 1998. godine, veliki požari 10. oktobra su se širili po turskim gradovima, spalivši približno 400 hektara šuma, prazne stambene zgrade i mnogobrojne životinje.

Inicijativa Children of Fire, grupa povezana sa PKK, preuzela je odgovornost za požare u izjavi objavljenoj na Nuce Civan, internetskom portalu koja podržava PKK. “Pozdravljamo svetu vatru”, objavila je grupa u vezi s oktobarskim požarima.

PKK, teroristička skupina koja se bori protiv turske države od 1984. godine, nije demantirala ove tvrdnje. U njihovim terorističkim napadima protiv Turske, poginulo je više od 40.000 ljudi, uključujući i civile. “People's United Revenge Militia” (HBIM) je još jedna skupina povezana s PKK koja je u prošlosti preuzela odgovornost za požare.

Dok je grupa prvi napad u Turskoj pokrenula 1984. godine, strategija izazivanja šumskih požara usvojena je devedesetiih godina. Grčka, u kojoj su obučavani neki teroristi iz PKK-a, također je imala svoj udio u požarima PKK -a, jer je ta grupa zapalila šumske lokacije koje privlače turske turiste, prema izvještajima turske obavještajne službe koji su procurili u javnost.

Pripadnici PKK nisu samo palili šume nego i naftovode i državne institucije. U požarima na obali Mediterana, regiji koja je srce turskog turizma, uništeno je 2.000 hektara zemlje u pet dana kao posljedica paljevina PKK -a za koje je ta grupa preuzela odgovornost.

U drugim slučajevima to je bila taktika odvraćanja pažnje turskih snaga sigurnosti kako bi se zarobljenim teroristima stvorila laka ruta za bijeg. U opsežnim turskim protuterorističkim operacijama, napadi grupe u urbanim centrima osakaćeni su su posebno nakon 2016. godine.

No, Murat Karayilan, jedan od lidera terorističke grupe izjavio je prošle godine da je paljenje taktika za prilagođavanje kada članovi nemaju oružje.

“Dva ili tri mladića mogu se okupiti i učiniti nešto. Možda će reći ‘nemamo oružje’, ali njihovo oružje su upaljači i šibice ”, izjavio je tada Karayilan.