Pravovremena i kvalitetna dojava je važan faktor za uspjeh svake vatrogasne intervencije, poručuje članica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vogošća.

Priča Amine Behlulović iz Sarajeva pokazuje da je u životu sve moguće. Ova hrabra i nasmijana djevojka, rođena 2000. godine, članica je Dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD) Vogošća i s ponosom nosi hidžab. Ističe kako je i njen otac bio dobrovoljni vatrogasac te da je na njegov nagovor odlučila dio svog vremena posvetiti plemenitoj misiji pomaganja ljudima u nevolji.

“Otac me je nagovorio da potpišem pristupnicu, a kako sam tada bila maloljetna, morala sam čekati da završim srednju školu i napunim 18 godina. Od 2017. godine članica sam DVD Vogošća, a godinu poslije sam položila ispit za dobrovoljnog vatrogasca”, govori Amina Behlulović.

Kolege vatrogasci su najveća podrška

Potom je opisala kako je biti djevojka pod hidžabom koja gasi vatru.

“Za mene je to nešto sasvim normalno. Primijetim da se ljudi iznenade kada vide djevojku na terenu, pogotovo kada skinem šljem, ostanu u čudu zbog hidžaba. Potom reakcije budu smiješne i simpatične, jer je to rijetkost i u svijetu, a kamoli kod nas. Po hidžabu sam posebna, pa me uglavnom svi po tome i zapamte”, kaže mlada Sarajka.

Ponosna je na slogu njene ekipe, komandira, ali i predsjednika DVD Vogošća, koji je jednako tretiraju na terenu.

“Svima na svijetu želim kolege kakve imam ja. Zahvalna sam kolegama – kako profesionalcima, tako i dobrovoljcima – na prenesenom znanju. Kada pomislim da nešto ne mogu, oni su tu da me podrže i pokažu mi da mogu. Od njih svakodnevno dobijam vjetar u leđa i motivaciju za dalji rad i napredak. Bez njih, definitivno, ne bih bila ovdje gdje sam danas. Izuzetno mi je drago da nema diskriminacije na terenu, što sam ravnopravna s njima i što sam rado prihvaćena”, kaže Amina Behlulović.

Dodaje da DVD Vogošća trenutno broji četiri članice, a da su od toga dvije aktivne.

Djevojke mogu biti i u profesionalnoj brigadi

“Ne samo da smatram da treba biti više djevojaka u vatrogasnim društvima, već ih treba biti i u profesionalnoj vatrogasnoj brigadi. Možete vidjeti djevojku u vojsci, ali ne možete u profesionalnoj brigadi, i to mi se ne čini korektno. Ranije, zbog nekih uvjeta, djevojke nisu imale priliku konkurirati za posao vatrogasca, ali danas je to drugačije, što vjerujem da malo ljudi za to zna. Dokazala sam da ne samo da djevojke mogu biti vatrogasci, već i da to mogu biti djevojke pod hidžabom”, naglašava Amina Behlulović.

Prema njenim riječima, dobrovoljni vatrogasci su drugopozivna ekipa i najviše posla imaju u proljeće i jesen, kada ljudi čiste, odnosno pale smeće te se vatra vrlo često proširi.

“Rijetko ko zove vatrogasce odmah. Prvo pokušaju sami ugasiti, ali to nije jednostavno, tako da dok dođu vatrogasci, vatra je već zauzela veliku površinu i tad tek dolazimo i nastupamo mi. Većina mojih kolega u sezonama požara dogovori na poslu skraćene smjene kako bi mogli izaći na intervenciju. Kada nema intervencija, radimo druge poslove u Vatrogasnom domu, čistimo opremu ili vježbamo. Pored intervencija, bavimo se i snabdijevanjem vode za našu općinu na mjestima gdje je neophodna, kao i dezinficiranjem ulica, koje je pogotovo sad od izuzetne važnosti, jer je doba korona virusa. Povrh svega ovoga, kolege i ja dežuramo svakodnevno u našoj bazi kako bi bili u pripravnosti našim sugrađanima”, priča mlada Sarajka.

Od male vatre do katastrofalnog požara

Za nju najveći izazov predstavljaju visoke temperetarure, pogotovo u vrelim ljetnim danima.

“Oprema je jako teška i naravno da je vruće, ali moramo je nositi, jer nas štiti od vatre. Također, težina opreme ograničava brzinu i pokretljivost, ali sve se može uz volju i ljubav prema poslu. Mislim da je najvažnije biti psihički snažan”, smatra ona.

Navodi kako je zbog visokih temperatura povećan rizik od zapaljenja.

“Nažalost, svjedoci smo dešavanja u Turskoj i drugim zemljama. Mala vatra prelazi brzo u katastrofalni požar. Najčešći uzrok požara je ljudska nepažnja. Pored toga, uzroci požara mogu biti i neispravne električne instalacije, električni uređaji, samozagrijavanje, zapaljive tekućine i toplina koja se razvija usred procesa trenja. Savjet građanima je da ne pale vatru na otvorenom, u slučaju da baš moraju, neophodno je obezbijediti mjesto paljenja, te edukacije o prevenciji i zaštiti od požara”, podvlači Amina Behlulović.

Ljudski životi su na prvom mjestu

Objašnjava da se i najveći požar u početnoj fazi može ugasiti s “jednom čašom vode”, a da zapaljene tečnosti ne pokušavate ugasiti vodom.

“U slučaju da dođe do požara, potrebno ga je što prije staviti pod kontrolu i spriječiti njegovo širenje. Naravno, prije svega toga, ljudski životi su na prvom mjestu. Potrebno je prvenstveno evakuirati objekat. Spriječiti požar možemo uz preventivne mjere, primjerice svi trebamo znati rukovati protupožarnim aparatom, podučiti ukućane kako se s njim rukuje, djecu naučiti da u slučaju požara pozovu vatrogasce. Pravovremena i kvalitetna dojava je važan faktor za uspjeh svake vatrogasne intervencije. Ukoliko primijetite da je požar zahvatio jednu prostoriju, zatvorite vrata i isključite električnu energiju. Što se tiče šumskih požara, kako bi se oni izbjegli, bitno je da ne bacate opuške na prostore obrasle travom i niskim rastinjem, ne paliti travu i smeće na obradivim površinama i u blizini šuma”, poruka je mlade Sarajke.

Konstatira da vatrogasci nisu tu samo da gase požar, već i da spašavaju ljude iz saobraćajnih nesreća te prirodnih katastrofa.

Neko mora čuti vrisak čovjeka

“Nije jednostavno izaći na intervenciju i vidjeti poginulu osobu ili osobu na umoru, ali i to je sastavni dio posla. Neko mora biti uz čovjeka koji je zarobljen u automobilu i mora ga pokušati spasiti. Neko mora čuti vrisak čovjeka koji je u saobraćajnoj nesreći izgubio nogu ili ruku, a pritom mora ostati pribran u tom trenutku, jer tada nema mjesta za paniku. Vatrogasac mora biti jak u svakom smislu, mora misliti brzo te mora biti spreman na bol – kako svoju, tako i bol drugih ljudi. Hvala Bogu, još nikad nisam sudjelovala na intervenciji s ljudskim žrtvama i nadam se da nikad i neću”, napominje.

Mladima poručuje da se okruže pozitivnim ljudima, koji će ih gurati ka naprijed.

“Kada nešto želimo, ako nemamo podršku bliskih ljudi, odustajemo, a to nije opcija. Isto tako, želim da se poslovi prestanu dijeliti na muške i ženske, već da se isključivo vodimo svojim interesima i kvalifikacijama. Poručila bih mladim ljudima da ne odustaju od svojih snova i da se okušaju u svemu što misle da mogu i žele raditi. Budite ustrajni i podržavajte jedni druge”, zaključuje Amina Behlulović.