Optužnica je bila zasnovana na članovima 114. i 133. Krivičnog zakona SFRJ, dakle za “udruživanje u cilju ugrožavanja društvenog poretka i kontrarevolucionarno djelovanje” i famoznog “verbalnog delikta”. Presuda nije u velikoj mjeri odstupala od optužnice, te su njome izrečene drakonske kazne, po kojima su optuženi osuđeni na 89,5 godina zatvora.

Predsjednik Alija Izetbegović je osuđen na 14 godina, da bi ta presuda bila revidirana odlukama Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine na 12 godina i Saveznog suda iz oktobra 1985. godine na 9 godina.

“Dvadeset petog novembra 1988. godine negdje između tri i četiri sata poslije podne, pozvan sam u upravu zatvora. Tamo mi je komandir straže Malko Koroman, u svečanoj uniformi i svečanim glasom, pročitao odluku Predsjedništva Jugoslavije da se oslobađam daljeg izdržavanja kazne. Bio je to dvije hiljade i sedamdeset peti dan mog zatvora. Iza mene su ostale godine “koje su pojeli skakavci”.

Po izlasku na slobodu u mnogim intervjuima govorio sam o procesu(…) Odgovarao sam da osvete neće biti. I nije je bilo. Svi akteri procesa, isljednici, tužioci i sudije nastavili su normalno živjeti i raditi svoj posao, neki su čak ostali na funkcijama. Kao političar sam im oprostio. Kao čovjek – nisam.”, napisao je Alija Izetbegović u svojim “Sjećanjima”.