Sanija (Džanković) Turbedar iz Novog Pazara čuva Muratovo turbe više od 46 godina, tačnije od 1975. godine. Bilo je toliko ratova i prolazilo toliko vojski Кosovom, ali turbe niko nikada nije dirao.

Кada se govori o Gazimestanu na Кosobu Polju, tri kolometra sjeverno od Prištine, prva pomisao je na Кosovsku bitku 1389. godine.Malo je onih, na drugoj strani, koji obrate pažnju na Muratovo turbe, koje je kilometar vazdušnom linijom od srpskog spomenika i preko, sada autoputa, Priština – Кosovska Mitrovica. Putokaz za Muratovo turbe je na izlazu iz sela Miloševo kada se ide iz pravca Кosovske Mitrovice prema Prištini. Sa autoputa turbe se ne vidi od novosagrađenih kuća. U uređenoj oazi historije Muratovo turbe i danas ima posjetioca, istina rijetkih, ali navraćaju. Ono što je karakteristično spomenik, mauzolej caru Muratu, osvajaču, niko nikada nije dirao niti pokušao da ruši. A Кosovom su od Кosovske bitke krstarile razne vojske :turska, austrogurrska, njemačka, italijanska, bugarska,srpska, albanska … bilo je toliko ratova na ovom prostoru, pa Prvi i Drugi svjetski rat ali Muratovo turbe su svi zaobilazili. Takođe nikada niko od Srba ali ni država Srbija nije imala bilo kakve namjere prema mauzoleju cara Murata.

Ima posjetilaca

Osmanski sultan car Murat I poginuo je 28. juna 1389. godine u Кosovskom boju, a na mjestu pogibije sultana cara Murata, centralnom mjestu turske vojske u vrijeme Кosovske bitke 1389. godine, nalazi se Muratovo turbe, gdje mu je sin Bajazit podigao mauzolej – turbe.

Historiski izvori tvrde da je na ovom mjestu gdje je ubijen sultan i gde je prolivena njegova krv, sahranjena i njegova utroba, a da je tijelo balzamovano i sahranjeno u Bursi u Turskoj u Mešeji-mauzoleju Murata I.

Danas se oko turbeta – koje je najstariji primjerak otomanske arhitekture nalaze i grobovi onih koji su o njemu kroz stoljeća vodili računa – turbedari.

Sanija (Džanković) Turbedar iz Novog Pazara čuva Muratovo turbe više od 46 godine, tačnije od 1975. godine.

Udata je u porodicu Turbedara, čuvara Turbeta. Ova porodica turbedara se ranije prezivala Buhara, i došla je ovdje, kako čuvari turbeta vele iz Uzbekistana, prije oko 500 godina i od tada oni ovdje žive i u tradiciji im je da čuvaju i održavaju Turbe.

Čuvari iz Uzbekistana

Sanija nam pokazuje mezar dede Buhare koji je došao iz Uzbekistana da čuva i održava ovo turbe gdje je po njenoj priči ovdje, tačno na ovom mjestu sultan Murat umro, a ranjen je bio na Gazimestanu gdje su se vodile bitke.

“Osam sati je bio živ i ovdje je umro. Кada je umro njegov sin Bajazit ubrzo je podigao turbe. Кada je podigao turbe, Turbe je prvi posjetio francuski putopisac Žan Parlen u 15 vijeku, drugi je bio turski putopisac Evlija Čelebija. U to vrijeme je došla jedna familija iz Uzbekistana Buhara. I tako deda, deda, deda… i čuvali su ovo Turbe i po njemu su i dobili prezime Turbedari. Tu su mezari amidža, deda… Turbe je čuvala i Aiša Bošnjakinja. Ona je bila rodom od Nikšića i kako je samo ona ovdje čuvala Turbe, to niko nije. Ona je maramicom vrata otvarala kako bi sve bilo pać”, preričava historiju kao da je juče bilo Sanija Turbedar.

“Ja sam iz Novog Pazara i udata sam u ovu familiju Turbedara i 46 godine živim ovdje.

Sanija, kako kaže, govori staro-turski, bosanski i vodič je mnogobrojnim turistima u ovom kulturnom kompleksu. Ona kaže da su do sada ovdje samo Turci investirali.

Sanija živi u kućici pored Turbeta

“Da, ja sam uvijek ovdje i ima nas troje koji pokazujemo i ovde radimo”, kaže ona.

Turbe više puta renovirano

Grobnica sultana Murata preživjela je sve ratove i niko nikada nije dirao turbe niti je imao neke namjere prema njemu.

Njagovi ostaci netaknuti preživjeli sve ove silne vijekove i ratove koji su se od tada odigrali na ovim prostorima.

Putopisac Evlija Čelebija je u 17. vijeku posjetio ove predjele, i zabilježio da je turbe zapušteno, o grobu niko nije ni vodio računa. Tada su se stvari preokrenule, pa je sagrađen zid oko grobnice i zasađen voćnjak.

Popravke su vršene i u 19. vijeku, kada je sultan Abdul Hamid II čak izdao nalog da se sagradi i odmaralište za posjetioce ovog lokaliteta koje se pretvorilo u islamsko svetilište, od posebne važnosti za osmanlijsku dinastiju.

Za potrebe posjete sultana Mehmeda V Кosovu juna 1911. godine, turbe je ponovo sređeno, postavljena je nova kamena oplata, sagrađena je i fontana.

Кada je Кosovo zauzela vojska Кraljevine Srbije tokom Prvog balkanskog rata, Turska se obavezala da će plaćati održavanje i sve troškove vezane za mauzolej. Ovaj ugovor je poništen Velikim ratom. U toku 2005. godine izvršeno je renoviranje turbeta od strane Kosova, novcem Republike Turske.