Narod plemena Gurung iz Nepala stoljećima je skupljao med s litica Himalaja, riskirajući svoje živote u drevnoj tradiciji koja se prenosila kroz mnoge generacije. Ali sada je trodnevni lov na med, koji se događa dvaput svake godine, ugrožen zbog brzog pada populacije pčela, komercijalizacije meda i turizma.

Narod Gurung – “lovci na med”

Narod Gurung, koji se također naziva Tamu, autohtono je pleme koje živi unutar nepalskih planinskih dolina. Povijest ovog naroda zamagljena je neizvjesnošću zbog nedostatka pisanih izvještaja iz prošlosti. Međutim, vjeruje se da je etnička skupina Gurung migrirala iz Tibeta u 6. stoljeću naše ere u središnju regiju Nepala.

Pripadnici plemena Gurung iz Nepala majstorski su “lovci na med”, riskiraju svoje živote skupljajući saće u podnožju Himalaje, koristeći ništa više od ručno izrađenih ljestava od užadi i dugih štapova poznatih kao tango. Većina gnijezda medonosnih pčela nalazi se na strmim nepristupačnim liticama, izvan dosega grabežljivaca i povećane izloženosti sunčevoj svjetlosti.

U prosincu 2013., fotograf Andrew Newey proveo je dva tjedna živeći s narodom Gurung u zabačenom selu na vrhu brda u okrugu Kaski u središnjem Nepalu, pridruživši se trodnevnom jesenskom lovu na med i dokumentirajući rizike i vještine uključene u ovu tradiciju koja polako izumire.

„Stotinama godina, vještine potrebne za prakticiranje ove drevne i svete tradicije prenosile su se kroz generacije, ali sada broj pčela i tradicionalnih lovaca na med brzo pada kao rezultat povećanih komercijalnih interesa i klimatskih promjena “.

Andrew Newey

Prije nego što počne skupljanje meda, lovci na med, poznati kao kuiche, moraju obaviti ceremoniju kako bi umirili bogove litica. To uključuje žrtvovanje ovce, nuđenje cvijeća, voća i riže te molitvu bogovima litica da osiguraju sigurnost sakupljača. Zaštita bogova svakako dobro dođe jer se lovci na med penju po liticama, i oslanjaju se samo na stare ručno izrađene ljestve od užadi koje su prenijeli njihovi preci.

Nepalski “lovci na med”

Lovci na med koriste dim kako bi istjerali tisuće bijesnih Apis Laboriosa, najveće medonosne pčele na svijetu, iz svojih gnijezda. Dugi štapovi zvani tango, sa srpom na jednom kraju, koriste se za odsijecanje saća od stijene.

Koristeći drugi štap za vođenje košare koja visi pored njega, lovac na med hvata saće dok pada prije nego što se košara spusti na tlo. Do desetak ljudi je pozvano da podrže lovca u njegovim naporima. Nakon trosatnog pješačenja natrag do sela noseći otprilike 20 kg meda, med se dijeli među seljanima i jedna od prvih upotreba je za šalicu čaja.

Pod prijetnjom: Tradicionalno skupljanje meda je umjetnost koja umire

Skupljanju meda u Nepalu prijeti nekoliko stvari: smanjenje broja medonosnih pčela zbog klimatskih promjena; sve manji broj lovaca na med, jer sve više mladih ljudi u plemenu nerado uči zanat; rastući medicinski ugled himalajskog meda, što je rezultiralo time da je vlada otvorila prava berbe meda izvođačima umjesto autohtonim plemenima kako bi se med mogao izvoziti i prodavati ljudima u drugim nacijama; te sve veća komercijalizacija i ponuda “ture u lov na med” turistima, što dovodi do iscrpljivanja resursa za tradicionalne lovce na med.

Sakupljanje meda jedna je od najstarijih ljudskih aktivnosti zabilježenih i još uvijek se njome bave autohtona društva u dijelovima Afrike, Azije, Australije i Južne Amerike.

Izvor: Zona zanimljivosti