Sjećanje na Josipa Broza Tita ne blijedi ni više od 42 godine nakon njegove smrti. Još uvijek se njegovo ime gotovo svakodnevno provlači, kako u političkim, tako i u svakodnevnim društvenim tokovima. Još uvijek se uzima kao mjerilo jedne epohe, s tim što je za jedne najveći i najbolji lider, a za druge simbol nekih manje lijepih vremena.

Kako god, ono što se ne može negirati jeste da je sjećanje na Tita itekako živo, a njegovo ime česta metafora političko-društvenih odnosa. Rasprave o Titu, ali i vremenu u kojem je živio i gradio Jugoslaviju intenzivirane su u BiH nakon prikazivanja filma Jasmile Žbanić o legendarnom direktoru Energoinvesta i bivšem gradonačelniku Sarajeva Emeriku Blumu.

Iako je film još uvijek u fazi izrade, s obzirom da autorica prikuplja podatke o njemu pozivajući i građane da se jave ukoliko imaju neke materijale u privatnim arhivama, sama tema je zaintrigirala javnost. Dok su jedni ovaj film velikodušno pozdravili kao način da se lik i djelo Emerika Bluma ne zaboravi, neki drugi u tome vide hvalospjev sistemu koji to ne zaslužuje.

Jasno je da je tema aktualizirana dodatno zbog predizborne kampanje u kojoj se odavno nalazimo, pa nisu rijetki oni koji će vrijeme socijalnog blagostanja i privrednog razvoja iz Titovog vremena veličati, dok će se tome suprotstavljati neki negativni primjeri jugoslovenskog socijalizma.

Za i protiv, generalizacija

Gledišta prema bivšoj Jugoslaviji uglavnom se sublimiraju kroz ličnost i djelo Tita, kao paradigmi jednog vremena. I Tito je uistinu obilježio jednu epohu, samo što danas ni u hvaljenu ni u kritici tog vremena nema mnogo mjere i stavovi izneseni u tom kontekstu su uglavnom generirani sadašnjim društveno-političkim trenutkom, djelimično u zanosu, a djelimično u frustraciji.

Danas je Tito česta inspiracija koja služi da se na društvenim mrežama iznese mišljenje i komentira aktuelni politički trenutak. Tako ćete danas veoma često vidjeti fotografiju Tita na nekoj društvenoj mreži uz opis kako se hrabro suprotstavio Staljinu ili kako je izgradio industriju. Čuju se i komentari, čak i u govorima aktuelnih političara koji kritiziraju nacionalne stranke o tome kako “ovi danas ne mogu ni okrečiti ono što je Tito izgradio”… i tako dalje.

S druge strane, oni koji ga kritikuju izdvojit će neke primjere manjka slobode, represije, ekonomskih kriza i slično.

O odnosu prema Titu iz današnje perspektive razgovarali smo s historičarem Husnijom Kamberovićem.

“Tito stvarno simbolizira jedno povijesno razdoblje i današnji odnos prema tom razdoblju se iskazuje kroz odnos prema Titu. Riječ je, dakako, o socijalističkoj Jugoslaviji. O tome je danas u BiH odnos različit: mnogi se, često i nekritički, pozitivno odnose prema tom nasljeđu, predstavljajući sve to kao vrijeme kada su ‘tekli med i mlijeko’, dok drugi samo govore o nasilju, nedostatku sloboda, krizama i slično. A zaboravlja se povijesna dinamika: Nije bilo isto 1945/1946, kada su mnogi bili izloženi postratnoj represiji, 1948/1949 , kada su mnogi bili izloženi represiji zbog sukoba sa Infrmbiroom, 1950/1951 – kada su mnogi gladavali, i 1970-ih kada su mnogi uživali u blagostanju i tako dalje. Sve je to bio Tito, odnosno ono što on simbolizira”, smatra Kamberović.

Suštinski odnos prema Titu koji imamo danas je jednoobrazan i ide iz krajnosti u krajnost. Kada zatreba u političke svrhe svojataju ga svi, a kada treba opravdati neku nacionalnu politiku onda se izdvajaju primjeri najlošijeg stanja iz bivše Jugoslavije. Ipak, Tito i danas živi u pričama onih koji su kivni na današnju politiku i međunacionalne odnose pa se onda kao idealni primjeri izdvajaju Titovo školstvo, zdravstvo, socijalni stanovi i slično.

“Tito i socijalizam su stvarali drugačije društvo, koje nije uspjelo izgraditi društvo ravnopravnih, ali to društvo je svakako bilo sa manje socijalnih razlika u odnosu na društvo u kojem sada živimo. Zato niži socijalni slojevi imaju puno više razloga afirmativno razmišljati o Titovom dobu, dok se nove elite nastoje što više odvojiti od Titovog doba, premda su svoje bogatstvo dobrim dijelom stekli privatizirajući društveno vasništvo stvoreno u doba Tita i socijalizma”, istakao je Kamberović.

Profesor Kamberović smatra da iz svega što je Tito dobro uradio treba izvući pozitivna iskustva, a iz svega lošeg treba naučiti i ne ponavljati iste greške.

“Danas svi zloupotrebljavaju Tita, i oni koji ga hvala do nebesa i oni koji ga kude preko svake mjere. Tito je umro, a to neki nikako ne žele shvatiti. Mislim da iz toga šta je on dobro uradio treba izvući pozitivna iskustva, a iz onoga što je bilo loše – naučiti i ne ponavljati iste greške. Uostalom, zato nam i služi historiju. A ona nam pomaže i da prepoznamo kada mnogi zloupotrebljavaju prošlost. Pa i kada zloupotrebljavaju Tita. A Tito je vladao u jednom sasvim drugačijem kontekstu od ovoga u kojem mi danas živimo”, zaključuje Kamberović.

Ipak, sama činjenica da Tito i više od 42 godine nakon smrti tako jako živi u sjećanjima ljudi dovoljno govori i o Titu, ali i vremenu u kojem mi živimo piše Klix.