“Ništa Drašković o meni nije rekao što se nije dogodilo. I hvala mu što nije karikirao niti izmišljao, jer su mnogi iz Srbije godinama o meni plasirali teške laži”.

“Tačno je da sam Vuku Draškoviću, kada smo ga u martovskim nemirima 1991. godine hapsili u Beogradu, dao sendvič i jogurt.

Koliko se sjećam, nakon hapšenja, Drašković je uveden u jednu prostoriju gdje smo čekali ljekara da ga pregleda. On nije vjerovao ljekarima koje je policija htjela dovesti već je preko supruge tražio svog ljekara.

Mislim da sam mu sendvič dao dok smo čekali ljekara.

Imali smo zadatak da demonstrantima ne damo da uđu u zgradu Skupštine izgradu RTS-a, a ako slučajno i provale, imali smo naredbu da upotrijebimo oružje. Bila je to cijela drama.

Ja sam u to vrijeme bio pripadnik specijalne policije u Beogradu  i svoj posao sam radio na krajnje profesionalan način.

Pošto sam znao šta ga čeka kad ga privedu, nisam dvoumio da Draškoviću ponudim sendvič i jogurt koje sam prije polaska u akciju uzeo uvjeren da ću biti bez hrane cijeli dan.

Istina je i da sam mu poluglasno rekao da sam pročitao njegov “Nož“. Ja nisam nikad bio pušač, ali sam od kolege, tada, uzeo kutiju cigareta i dao je Draškoviću.

Sjećam se i njegovih tjelohranitelja Zvonka i Vučka. Oba su, kasnije poginula u atentatu na Ibarskoj magistrali. Družio sam se s njima po beogradskim noćnim klubovima, posebno sa Vučkom. Oni su bili moralni momci, sportisti”, ispričao je za Politicki.ba Naser Orić, osvrćući se na detalje knjige Vuka Draškovića koji su procurili u srbijanskim medijima nekoliko dana prije izlaska iz štampe.

U knjizi, Drašković, pored ostalog, govori i o “specijalcu“ koji mu je nakon hapšenja na martovskim demonstracijama 1991. godine,  dao sendvič i jogurt i za koga je tek nakon tri godine saznao da je je to bio komandant odbrane Srebrenice Naser Orić.

Govoreći za Politicki.ba, Orić napominje da su ga jučer kontaktirali mnogi novinari iz Srbije kako bi provjerili navode o njemu koje je u svojoj knjizi iznio Drašković, koje je on, bez zadrške, kaže, potvrdio kao tačne.

“Ništa Drašković o meni nije rekao što se nije dogodilo. I hvala mu što nije karikirao niti izmišljao, jer su mnogi iz Srbije  godinama o meni plasirali teške laži.

I danas me ne ostavljaju na miru. Dok sam radio u Srbiji bio sam profesionalac i ne stidim se ni jednog dana kojeg sam proveo kao specijalac u njihovoj policiji.
Takav sam i ostao do dana današnjeg.

U odbrani svoje domovine držao sam do vojničke časti i to sam, bez obzira na sve moguće optužbe i progone, dokazao pred  domaćim i stranim sudovima.

Ja sam, jednostavno, takav čovjek, kaže Orić u razgovoru za  Politicki.ba.

Kad je u pitanju pištolj koga je nosio prilikom hapšenja Vuka Draškovića i za koga, ovaj, u knjizi tvrdi da mu ga je poklonio  Slobodan Milošević, Orić navodi da mu je pištolj uručio tadašnji ministar policije Srbije Radmilo Bogdanović kao dar predsjednika države “za doprinos akciji izvođenja rudara iz rudnika u Titovoj Mitrovici”.

Orić se nada da će, čim izađe iz štampe, uspjeti nabaviti Draškovićevu najnoviju knjigu.

“Želim pročitati tu knjigu. Oni koji me poznaju znaju da ja čitam sve knjige koje govore o prilikama i događajima uoči agresije, zatim knjige koje govore o agresiji na BiH, našoj odbrani itd, bez obzira ko su njihovi autori.

Čitam to kako bih bolje shvatio kontekst svega što se nama u Bosni i Hercegovini dogodilo, ali i da, kao svjedok toga vremena mogu javno reći ko govori istinu, a ko izmišlja, odnosno, laže”, kazao nam je Orić.