Piše: dr. Ibrahim el-Turkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Najveličanstveniji izraz Allahove plemenitosti, dobrote i milosti je to što On prihvata onoga ko se Njemu okrene i što ide u susret onome ko mu se približava. I ne samo to, već Allah doziva i onoga ko se, u određenom trenutku života, okrene od Allaha, i nakon iskrene tevbe prihvata njegovo pokajanje, pogleda ga pogledom milosti i oprosta, nagradi ga za dobro djelo više nego je zaslužio i oprašta mu loša djela, kao što dolazi u ajetu: ”Od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dāno ćemo ispuniti.” (El-Ahkaf, 16.)

Šejhu-l-islam Ibn Tejmije rekao je: ”Dobro djelo se uvećava i uvećavaju se njegovi sevabi uz povećanje imana i iskrenost, tako da to dobro djelo bude teže od svih grijeha koje je čovjek počinio.” Zatim je spomenuo hadis u kojem je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Allah dž.š. će na Sudnjem danu odabrati jednog čovjeka iz moga ummeta pred svim ljudima. Zatim će mu biti pokazano devedeset i devet knjiga (svitaka) njegovih loših djela i Allah će ga onda upitati: ”Da li poričeš neki od ovih grijeha i da li su ti meleki koji su pisali djela možda učinili nepravdu?” On će odgovoriti: ”Gospodaru, ne poričem nijedno loše djelo i nije mi učinjena nepravda.” Allah će ga ponovo upitati: ”Imaš li bilo kakvu ispriku i nešto što će te opravdati?” Čovjek će odgovoriti: ”Nemam, Gospodaru!” Tada će mu Allah reći: ”Ali kod Nas ima zapisano jedno tvoje dobro djelo”, i bit će donesen list na kojem je zapisano samo jedno njegovo dobro djelo, a to su riječi: la ilahe illallah Muhammedun resulullah. Čovjek će reći: ”Gospodaru, šta je ovaj papir i ovo jedno dobro djelo u odnosu na devedeset i devet svezaka mojih grijeha?” Allah će mu reći: ”Danas ti se neće nepravda učiniti.” Zatim će se na jedan tas vage staviti devedeset i devet svezaka grijeha, a na drugi tas list sa šehadetom, pa će prevagnuti tas na kojem je list sa šehadetom. Sa Allahovim uzvišenim imenom ne može se ništa mjeriti.” (Tirmizi)

Osim ovog hadisa, Ibn Tejmije je spomenuo i predaju o prostitutki kojoj je Allah oprostio, jer je napojila žednog psa, kao i predaju o čovjeku koji je sklonio trnje sa puta kojim ljudi prolaze i zaslužio Allahov oprost i nagradu. (Buharija)

Eto, to je taj Allahov plemeniti odnos prema Njegovim robovima. On gleda u njihova dobra djela, a onda ih poveća, gleda u njihove grijehe, a onda ih pokrije i oprosti, tako da po zemlji hodaju ljudi koje je Allah odjenuo odjećom pokrivenosti grijeha i mahana, pa se kod njih ne vidi ništa osim ljepote i dobrote, niti se pored njih može osjetiti išta osim lijepog mirisa.

Taj Božanski princip i metod u odgoju ljudi primjenio je i Muhammed s.a.v.s. prema svojim ashabima. Nikada ih nije sramotio zbog grijeha i pogrešaka koje su počinili. Naprotiv, prelazio je preko njihovih pogrešaka, jer su bile neznatne u odnosu na njihovu dobrotu i jer su nestajale u moru njihovih dobrih djela.

Sljedeći primjer najbolje objašnjava taj odnos.

Naime, prenosi Omer ibn Hatab r.a. da je u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., živio čovjek koji se zvao Abdullah, a imao je nadimak ”Himar” (magarac). Volio se šaliti sa Muhammedom, s.a.v.s., a i on sa njim. Međutim, bio se odao pijanstvu. Poslanik, s.a.v.s., kažnjavao ga je u nekoliko navrata zbog konzumiranja alkohola. Kada su ga po kozna koji put doveli pijanog pred Poslanika, s.a.v.s., jedan od ashaba rekao je: ”Allah ga prokleo! Do kada će više piti alkohol?!” Tada je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Ne proklinjite ga! Tako mi Allaha, on, zaista, voli Allaha i Njegovog Poslanika.” (Buharija)

Na temelju ovog Božanskog principa, kao i na temelju dubokoumnog poslaničkog pristupa, treba da odgajamo i izgrađujemo ljudske ličnosti, a ne da ih rušimo, da pokušamo ispraviti iskrivljeno, a ne da ga slomimo, da približavamo one koji su nam daleko, a ne da ih olahko izgubimo, da u sadašnjosti pripremamo za budućnost ljude koji će ponosno nositi zastavu islama i koji će donijeti pobjedu i slavu islamu i muslimanima.

Međutim, postoje muslimani koji ne gledaju na ljude osim kroz crne naočale, tako da kod njih vide samo loša, a nikako dobra djela, samo mahane, a nikada vrline. Oni su, kako ih je opisao Ibn Tejmije, poput muhe koja ne pada osim na nečistoću.

Ali, oni koji slijede Božanski princip i poslanički pogled na ljude, oni ljudima pristupaju na potpuno drugačiji način, onako kako je to opisao šejh Džasim Muhalhal, rekavši: ”To je pogled tolerancije koji svako dobro vidi u najljepšoj slici. I ne zadovoljava se samo time, već toj prekrasnoj slici dodaje ljepotu koju posuđuje iz svih izvora ljepote u kosmosu.  Pa tako iz duginog spektra uzima boje, iz cvijetova ispija nektar, iz atmosfere blagi povjetarac, a od izlazećeg sunca ”krade” svjetlo.”

Istinu je rekao ko je kazao: ”Budi lijep i dobar i svijet ćeš vidjeti dobrim i lijepim.”

Izvor: Saff.ba