Prije pet godina sa svojom sam kćerkicom boravila u Pedijatrijskoj bolnici u Sarajevu gdje sam upoznala mnoge žene, majke, koje su dijelile moju sudbinu i čija su dječica tu boravila zbog zdravstvenih problema. Međutim, jedna žena ostala mi je u posebnom sjećanju i ostavila je neopisivo jak utisak na mene, naučila me velikoj životnoj lekciji, a, pored toga, učinila je da se osjetim postiđeno. Ona je bila žena koju je Allah iskušao siromaštvom. Živjeli su daleko od grada, u jako teškim životnim uvjetima, i siromaštvo, težak i tegoban život mogao se vidjeti na njenom izgledu. Ali, ta žena, bila je nasmijana, izgledala je sretno, zadovoljno i ostavljala utisak jako mirne i staložene osobe. Jedino na što se žalila bio je tersni komšija koji im nije dozvoljavao da sebi priključe vodu, tako da je svakoga dana morala pješačiti daleko kako bi donijela vodu svojoj dječici. Zamislite ovu situaciju danas, u 21. stoljeću, i to u jednom urbanom gradu kao što je Sarajevo!
Tog jutra nije me probudio zvuk alarma na mome telefonu, kao obično, već zvuk puštene vode sa česme. Ležala sam mirno i posmatrala je. Sjedila je na svome krevetu, pustila vodu sa česme na umivaoniku, koji se nalazio u našoj zajedničkoj sobi i, kao hipnotizirana, nečujno posmatrala vodu koja teče i divila joj se. Samo je tako sjedila i gledala u tu vodu kao da dragulji i zlato sipaju. Za nju i jeste bila kao zlato, blago nebrojeno. To je bio jedan od njenih najvećih dunjalučkih snova, želja, i bio je nadomak nje, a ona je mogla samo da se divi i uživa na neko vrijeme u svome snu. Ova voda iz česme njoj je bila luksuz koji sebi i svojoj djeci nije mogla da priušti.
Bila sam zatečena tim prizorom, a duša mi je jecala. Jecala zbog nje, jecala zbog mene. Eh, Gospodaru, kako Ti malo zahvaljujemo za sve Tvoje blagodati! Voda je nešto što se kod nas podrazumijeva da imamo, pa čovjek malo razmišlja o toj blagodati našeg Stvoritelja.
Normalno nam je da svakodnevno imamo toplu vodu za abdest, tuširanje, da možemo da zalijevamo naše bašte i cvijetnjake i ne razmišljamo koja nam je blagodat data.
Sjetim se i slučaja jednog čovjeka iz Afrike koji je pitao jednog učenjaka da li mu je primljen post ako nekada nema hrane i pića da sehuri i iftari, jer nema dovoljno vode kako bi se iftario. Tada se sjetim primjera našeg voljenog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i časnih ashaba koji su svoje stomake vezali kako bi lakše podnijeli glad koju su osjećali. Sjetim se i primjera Omera, Allah bio sa njim zadovoljan, kada je njegov narod bio u oskudici, iskušani glađu, a on, vladar pravovjernih, jeo je lepinu sa malo ulja samo da bi se u životu održavao, a mogao je, kao vladar, da uživa i dalje, ali srce mu nije dalo da uživa dok njegov narod pati.
Eh, Omere, Allah ti se smilovao, da nas vidiš…
Gospodar ti je dao krov nad glavom, dao ti je vodu, hranu, biraš šta ćeš da jedeš i sebi praviš, a ti opet nezadovoljan svojim životom. Nezadovoljan što nemaš bolje auto, što nemaš ljepše uređen stan, pa se uvijek žališ i kukaš kako ti je teško stanje, jer vidiš svog rođaka iz Amerike kako on uživa i ima sve što poželi, a ti ne. Treba da ti bude jasno da je ovo samo dunjaluk, a ne Džennet. Allah nas nije stvorio kako bismo samo uživali na dunjaluku, za to je Džennet stvoren. Rekao je Uzvišeni Allah: “Džine i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56)
Kada počneš da se žališ na svoju opskrbu, nafaku i svoj život, sjeti se svih onih koji sanjaju o onome što ti imaš. Tvoje malo je nekome sve. I zahvaljuj svome Gospodaru što ti je podario ono najvrednije, a to je uputa, dao ti priliku da osjetiš slast imana, robovanja Njemu, a to je ono najvrednije što ti je mogao dati, jer šta vrijede sva blaga svijeta ako ćeš umrijeti kao nevjernik! Svi ćemo na kraju završiti na istom mjestu, na kojem ćemo ponijeti jedino svoja djela i ništa više. Ćefini nemaju džepove.
Koliko je Gospodaru važno da Mu je rob zahvalan potvrđuje i ovaj ajet u kojem On, Milostivi, stavlja zahvalnost u istu ravan sa imanom: “Allah vas neće kažnjavati, ako budete zahvalni i ako budete vjerovali.” (En-Nisa, 147) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je zadovoljan Svojim robom koji zahvali Allahu na zalogaju koji pojede i koji zahvali Allahu na gutljaju koji popije.” (bilježi Muslim)
I budi zahvalan svome Gospodaru, jer tako ćeš uistinu biti na dobitku: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati…”
(Ibrahim, 7)
Preuzeto iz brošure “Put sreće” n-um Foto: ilustracija
