Ahmići na današnji dan 1993.
I gleda maleni Hajrudin Pezer kako mu se ruši svijet od strane ustaških zločinaca. To su oni pod kukastim krstom iz HVO-a došli da ubijaju…
A taj svijet je sve. To je i ova avlija i ova džamija, ali to je najmanje. Njegov svijet je i onih 116 ubijenih nedužnih civila, njegovih komšija. Sve ih je znao! Pa se krug sužava. To je onih 22 člana njegove rodbine. Pa se krug opet suzi, sve do grla dođe. To su mu otac i majka, i oni su ubijeni. Pa se krug više nema gdje suziti, nego Hajrudinu uđe onako malen, kao kliker tuge, u dušu i sve izlazi na oči suzne.
U tom krugu vidi Hajrduni svijet koga više nema, svijet koji je iz spoljašnjosti prešao sav u njega na ovoj ogradi.
I Hajrudin mora odrasti za deset sati trideset godina. Mora na silu ostariti, da nađe smisao ovog besmisla oko njega.
Na današnji dan bješe smak svijeta Hajrudinovog.
Ahmići, 16.4.1993. Da se ne zaboravi. Nikada!
(Dragan Bursać)
Izvor: senzor.ba
