Piše: Selman Spahić
Decenijama unazad, politička scena Srbije suočava se s izazovima koji traže liderstvo, viziju i hrabrost za istinske promjene.
Međutim, u trenutku kada se očekuje zalaganje za demokratske vrijednosti, slobodu i prava građana, Usame Zukorlić, lider Stranke pravde i pomirenja (SPP), odlučuje kročiti putem koji ga čini produženom rukom Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS).
Glavni odbor SPP-a nedavno je donio odluku o podršci saradnji sa SNS-om, čime je ova stranka potvrdila političku zavisnost i spremnost da služi režimu koji je decenijama ugušio svaku nadu u pravednu, slobodnu i prosperitetnu Srbiju.
Zukorlićeva retorika o jedinstvu i pomirenju sve više zvuči kao puko političko paroliranje koje skriva činjenicu da je njegova politika daleko od vizije promjena, a još dalje od interesa građana Sandžaka i Srbije.
Zukorlić kao saveznik sistema koji Sandžak ostavlja na marginama
Dok Usame Zukorlić govori o “pravdi i pomirenju”, realnost pokazuje sasvim drugačiju sliku.
Njegova saradnja sa Vučićevim SNS-om, režimom poznatim po gušenju slobodnih medija, korupciji i političkom oportunizmu, direktno šteti Sandžaku.
Sandžak, već decenijama zanemaren u ekonomskom, socijalnom i infrastrukturnom smislu, i dalje ostaje regija s najvećim siromaštvom u Srbiji. Umjesto borbe za prava građana i jednakost, Zukorlić koristi svoj politički položaj za jačanje vlastitog uticaja i održavanje statusa quo.
Najava izgradnje bolničko-kliničkog centra u Novom Pazaru, kao rezultat saradnje SPP-a i SNS-a, djeluje kao politički trik za kupovinu podrške, dok konkretni koraci u tom pravcu izostaju. Prazna obećanja o borbi protiv siromaštva ne mogu prikriti činjenicu da Sandžak i dalje ostaje zanemaren u budžetskim planovima države, dok se resursi usmjeravaju prema centrima moći u Beogradu.
Pod krinkom “pomirenja” krije se podrška autokratskom režimu
Usame Zukorlić se predstavlja kao lider bošnjačkog jedinstva, ali njegova djela govore suprotno.
Saradnjom sa Vučićem, Zukorlić direktno učestvuje u jačanju režima koji kontroliše pravosuđe, medije i institucije, čime guši svaki pokušaj demokratskog otpora. Umjesto da bude glas promjena i pravde, on postaje alat sistema koji se temelji na nepravdi i diskriminaciji.
Dok kritikuje političke protivnike poput Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina, Zukorlić prešućuje vlastitu odgovornost u produbljivanju političkog haosa.
Optužbe na račun drugih lidera više liče na pokušaj odvraćanja pažnje od činjenice da je upravo on taj koji aktivno podržava režim odgovoran za stagnaciju i nazadovanje Sandžaka i Srbije.
Zukorlićeva politika – protivnik promjena
Usame Zukorlić svojom politikom jasno pokazuje da ne predstavlja rješenje za probleme s kojima se suočava Sandžak, već prepreku.
Njegovo partnerstvo s Vučićem i SNS-om simbolizira političku trgovinu i oportunizam, dok građani Sandžaka i dalje ostaju na marginama.
Istinske promjene zahtijevaju lidere koji će se boriti za prava svih građana, bez obzira na političku cijenu.
Usame Zukorlić, nije takav “lider”. On je simbol onih koji se prilagođavaju sistemu, umjesto da ga mijenjaju. Sandžaku i Srbiji potrebna je nova vizija, slobodna od političkih dogovora koji služe interesima manjine na vlasti, a ne većine koja trpi.













