Piše: Milorad Dodik
Izvor: Vijesti.ba
Odluka Christiana Schmidta da poništi zaključke Narodne skupštine RS (NSRS) još jednom je osvijetlila duboku krizu političkog sistema Bosne i Hercegovine.
Ova intervencija, predstavljena kao akt očuvanja ustavnog poretka, u svojoj suštini odražava duboko nerazumijevanje prirode demokratskog procesa i prava na izražavanje stava. Schmidtova odluka nije samo pravno problematična, već i etički sporna, jer udara na samu srž ljudske slobode – pravo na mišljenje, pravo na stav. RS je stvorena u Dejtonskom procesu, a to nije visoki predstavnik, a pogotovo Schmidt koji nije čak ni to. Kao strana u Dejtonskom sporazumu naše bazično pravo je da imamo stav o svim pitanjima.
Zaključci NSRS jesu oblik političkog stava, način na koji predstavnici jednog naroda artikulišu stavove i mišljenja o ključnim pitanjima Dejtonskog sporazuma. To što Schmdit nije prepoznao ovu razliku, nije samo zabrinjavajuće, već i ponižavajuće. Da li je ikada u modernoj Evropi viđena situacija u kojoj se zabranjuje stav ugovorne strane?
Demokratija na staklenim nogama
Demokratija počiva na slobodi izražavanja, razmjeni mišljenja i argumentovanom dijalogu. Kada jedan akter, bio on domaći ili međunarodni, odluči da zabrani mišljenje on time krši osnovne principe na kojima je zasnovano moderno društvo. Zaključci NSRS su, čak i prema najoštrijim kritičarima, politički stavovi i procjene – strane ugovornice Dejtonskog sporazuma.
Schmidtova brljotina šalje opasnu poruku: u Bosni i Hercegovini, mišljenja koja nisu u skladu sa poželjnim političkim narativima mogu biti zabranjena.
Ovo je presedan koji ne samo da destabilizuje političku scenu, već i potkopava samu ideju suvereniteta i demokratije. Ironično, ovakva politika podsjeća na historijske pokušaje germanskih sila da na ovim prostorima nametnu sopstvene modele upravljanja i vrijednosti. Kao što historija svjedoči, ti pokušaji nisu uspjeli – i neće uspjeti ni sada. Schmidt ovim postupcima ne samo da potkopava suverenitet, već ozbiljno ugrožava šanse za izgradnju dugoročnog povjerenja između različitih naroda u Bosni i Hercegovini.
Schmidt protiv logike i prava
Kako objasniti činjenicu da je Christian Schmidt odlučio da interveniše na ovakav način? Zaključci NSRS, koliko god nekome bili politički neprihvatljivi, su stavovi strane ugovornice Dejtonskog sporazuma. Oni ne uvode sankcije, niti nameću odluke. Oni su stavovi. Zabrana mišljenja nije samo politički neodrživa – ona je logički apsurdna. Schmidt je u svojoj intervenciji pokazao da ne razumije suštinu političke komunikacije, ali i osnovne postulate ljudske slobode.
Još je veći apsurd što Evropska unija, koja se diči slobodom mišljenja i izražavanja, ćuti pred ovakvim potezima. Ako EU zaista počiva na vladavini prava, procedurama, demokratiji i suverenitetu, mora jasno staviti do znanja da su adresa broj jedan za njih demokratski izabrani predstavnici naroda, a ne nelegalni i nelegitimni predstavnici iz inostranstva koji u krizi srednjih godina dobijaju autoritarne sklonosti. Historija ovog prostora zahtijeva posebnu pažnju i razumijevanje, jer samo uz poštovanje lokalnih realnosti moguće je graditi održivi mir i međusobno povjerenje.
Povratak na grane prošlosti
Zabrana mišljenja vraća ljude “na granu” – u stanje gdje su osnovne ljudske funkcije suspendovane. RS je politička i ustavna realnost, strana ugovornica, jednako kao i FBiH, a njen narod nije i nikada neće biti narod drugog reda. Schmidtova odluka samo produbljuje osjećaj nepravde i otuđenja među narodima Bosne i Hercegovine.
Ako Christian Schmidt vjeruje da RS nema pravo na stav, šta to zapravo govori o njegovom viđenju naroda koji ovdje živi? Da li nas smatra nesposobnim za racionalno razmišljanje, za izražavanje mišljenja, za donošenje političkih stavova? Ili nas, još gore, vidi kao bića lišena te osnovne ljudske osobine – mišljenja?
Bosna i Hercegovina zaslužuje institucije koje će poštovati prava i mišljenja, a ne one koje će ih tretirati kao ljude drugog reda. Odluka Schmidta nije samo greška – ona je uvreda za svakog ko sebe smatra slobodnim i mislećim čovjekom. Ako dozvolimo da ovakve odluke prođu bez odgovora, pitanje nije da li ćemo izgubiti slobodu – već da li će nas uopšte smatrati ljudima.
RS je u kontinuitetu iznosila svoje stavove o Dejtonskom sporazumu. Veoma namjerno stranci su isključivali i poništavali svaki dogovor između RS i FBiH, kao strana Dejtonskog ugovora i procesa i instalisali sebe kao nadstranu, skrnaveći ne samo Dejtonski sporazum nego i rušeći međunarodno pravo, a posebno Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora. A Dejtonski sporazum je upravo to, bar po stavu Evropske komisije za demokratiju putem prava (Venecijanske komisije) broj 337/2005 od 10/11. juna 2005. godine.
Ili ko to još uzima ozbiljno?
Po toj “neozbiljnoj”, “neuvažavajućoj”, “nikakvoj” Venecijanskoj komisiji Dejtonski sporazum i svi njegovi Aneksi se “moraju smatrati” međunarodnim ugovorom. Njihov karakter ili tumačenje se, stoga, rukovode međunarodnim pravom, a naročito Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora.
Niti Schmidt niti Amerika niti Britanija nisu potpisali Dejtonski sporazum i stoga nisu strane ugovornice. Oni su samo uzurpatori, kršioci, nasilnici u svemu onome što je Dejtonski sporazum.
Autorski tekst Milorada Dodika
(Glas Srpske)
