Jučer se navršilo deset godina od pada vojnog helikoptera Mi-17, tragedije u kojoj je sedam ljudi izgubilo život, uključujući i životno ugroženu bebu iz Novog Pazara.
Dok su građani u Novom Pazaru i Novom Sadu održali skupove sjećanja, sistem koji je odgovoran za ovu nesreću i dalje ostaje netaknut.

Helikopter se srušio 13. marta 2015. godine u blizini aerodroma “Nikola Tesla”, nakon što je po izuzetno lošim vremenskim uslovima pokušao sletjeti na civilni aerodrom, umjesto na vojni u Batajnici ili heliodrom VMA. Javnost je odmah postavila pitanje – ko je donio takvu odluku i zašto? Međutim, umjesto odgovora, uslijedilo je zataškavanje.
Više javno tužilaštvo u Beogradu je, 15 mjeseci nakon nesreće, odlučilo da ne pokrene krivični postupak. Iako je utvrđeno da je u lancu komandovanja bilo propusta, zaključeno je da oni “nemaju krivično-pravnu težinu”. Drugim riječima, niko nije odgovarao.

Jučerašnji skupovi u Novom Pazaru i Novom Sadu bili su podsjetnik na žrtve, ali i na nepravdu. Učenici Medicinske škole “Dva heroja”, koja nosi ime po nastradalim medicinarima Dževadu Ljajiću i Miroslavu Veselinoviću, održali su komemoraciju, dok su studenti pozvali na protestnu šetnju. U Novom Sadu, studenti su 22 minute ćutali – ne samo zbog ove nesreće, već i zbog žrtava urušavanja nadstrešnice Železničke stanice.
Deceniju kasnije, gorčina ostaje. Sistem je zatvorio slučaj, ali porodice, prijatelji i građani ne zaboravljaju. Jer, ako niko nije odgovoran za sedam izgubljenih života, ko garantuje da se ovakva tragedija neće ponoviti?














