Na osnovu naredbe četničkog vođe Draže Mihajlovića svom komandantu Pavlu Đurišiću, da etnički očisti Limsku dolinu od muslimanskog stanovništva, započeo je krvavi pohod nad Bošnjacima ovoga kraja u Drugom svjetskom ratu.
Donji Bihor doživio je stravičan pokolj – sela su spaljena, a nedužni civili zaklani.
Među najkrvoločnijim četnicima isticao se Rade Korda, koji je zločine činio nad ženama, djecom i starcima.
Nakon što su izvršili masakr u Donjem Bihoru, četnici su krenuli prema Gornjem Bihoru, odlučni da dovrše svoj genocidni plan. Međutim, tu su naišli na nepremostivu prepreku – bedem odbrane koji je predvodio Osman ef. Rastoder.
Prva velika bitka odigrala se na Goduši, gdje su Osmanovi borci Murat Mučić, Asim Kajević i legendarni Salko Škrijelj predvodili ovu historijsku pobjedu.
U žestokim okršajima, muslimanska milicija Osmana efendije, braneći goli život, nanijela je Pavlu Đurišiću najveći poraz.
Na Goduši su im se pridružile i jedinice Ćazima Sijarića, a zajedno su neprijatelja potisnule preko Lima, u mjestu Zaton.
Pavle Đurišić, poznat po napadima na nenaoružane civile, pred ozbiljnom vojskom doživio je potpuni slom.
Osman ef. Rastoder ostvario je više pobjeda nad Đurišićem – ne samo na Goduši, nego i u Petnjici. Njegove jedinice nikada nisu napadale tuđe teritorije, već su se isključivo borile da zaštite svoje domove, porodice i vjeru.
Plan Pavla Đurišića bio je jasan – nakon pokolja Donjeg i Gornjeg Bihora, krenuti prema Pešteri i Tutinu, te se spojiti sa četničkim jedinicama Draže Mihajlovića na Goliji, Javoru i Kopaoniku. Taj plan je osujećen zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti Osmana ef. Rastodera i njegovih saboraca.
Zahvaljujući njegovoj borbi i pobjedama nad Pavlom Đurišićem, danas u Sandžaku žive generacije Bošnjaka koje su izbjegle sudbinu svojih sunarodnika iz Donjeg Bihora. Osman ef. Rastoder ostao je upamćen kao gazija, vojskovođa i branitelj naroda, koji je svojim djelovanjem promijenio tok historije ovog kraja.
