Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić izjavio je u intervjuu za beogradski dnevni list Danas da Bosna i Hercegovina nema nikakav interes da Srbija zapadne u političku nestabilnost ili nasilje, upozoravajući da bi takav scenario imao ozbiljne negativne posljedice po cijeli region.
Komšić je naglasio da je interes BiH stabilna, funkcionalna Srbija s kojom je moguće graditi normalne i konstruktivne susjedske odnose, posebno u oblastima ekonomije, trgovine i regionalne saradnje. Svaka eskalacija političke krize u Srbiji, prema njegovim riječima, dodatno bi opteretila već krhke odnose u regionu.
Dodik kao ključni oslonac Zagreba u BiH
Govoreći o unutrašnjim političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, Komšić se posebno osvrnuo na ulogu susjednih država, prije svega Hrvatske. Izrazio je uvjerenje da je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik trenutno najvažniji politički oslonac Zagreba u BiH, ističući dugogodišnju saradnju između Dodika i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Prema Komšićevim riječima, takva saradnja ne ide u korist Bosni i Hercegovini kao državi, niti svim njenim građanima, uključujući i dio srpskog naroda. Smatra da se politički dogovori često prave mimo interesa BiH, što dodatno produbljuje unutrašnje podjele i slabi državne institucije.
Odnos Dodika i Vučića
Komentarišući odnos između Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Komšić je rekao da je jasno ko u tom odnosu ima veću političku težinu. Iako, kako navodi, između njih postoji međusobno uvažavanje, Vučić je objektivno snažnija politička figura.
Istovremeno, Komšić ne vjeruje u ozbiljan i trajan raskol između Dodika i Vučića, smatrajući da se radi o odnosu u kojem se različiti interesi, kada je to potrebno, vrlo lako usklađuju.
Odnosi Sarajeva sa Beogradom i Zagrebom
Osvrnuvši se na odnose Sarajeva i Beograda, Komšić je kazao da su oni u posljednjih deset godina prolazili kroz stalne oscilacije. Periodi prividnog poboljšanja često su, kako tvrdi, smjenjivani novim zatezanjima, za koja Bosna i Hercegovina nije bila odgovorna.
Posebno problematičnim ocijenio je činjenicu da se u Srbiji nalaze osobe pravosnažno osuđene za ratne zločine počinjene u BiH, koje su izbjegle izdržavanje kazni. Takva praksa, prema njegovim riječima, ozbiljno narušava povjerenje i onemogućava stvarno poboljšanje odnosa.
Još složenijim ocijenio je odnose Sarajeva i Zagreba, navodeći da su oni značajno pogoršani u posljednjih deset godina. Kao jedan od ključnih razloga naveo je, kako kaže, neutemeljene optužbe koje su dolazile od bivšeg hrvatskog državnog vrha i sigurnosnih struktura.
“Vlast u FBiH je nametnuta”
Posebno oštar bio je u ocjeni formiranja vlasti u Federaciji BiH, koju je nazvao nametnutom. Prema njegovim riječima, aktuelna vlast nema puni demokratski legitimitet jer nije rezultat izborne volje građana, već političkih odluka koje su uključivale suspenziju Ustava Federacije BiH.
Komšić smatra da će konačni sud o takvom načinu formiranja vlasti dati građani na izborima 2026. godine, kada će, kako vjeruje, biti jasno koliki je stvarni nivo povjerenja naroda.
Secesija i „treći entitet“ kao isprazna retorika
Komentarišući učestale prijetnje secesijom iz Republike Srpske i ideje o formiranju takozvanog trećeg entiteta, Komšić je rekao da je riječ o političkoj retorici koja je izgubila snagu. Takve prijetnje, prema njegovim riječima, više ne izazivaju strah niti impresioniraju građane, jer predstavljaju političke želje bez realnih mogućnosti.
Dodao je da Srbi i Hrvati u postojećem ustavnom okviru BiH imaju stepen političkih i institucionalnih prava kakav ne bi imali u nekoj drugoj državi, te da je ključni problem u pokušajima nacionalističkih politika da Bosnu i Hercegovinu vežu za interese susjednih zemalja.
Saradnja građana jača od podjela
Komšić je posebno istakao saradnju građana Sarajeva i Istočnog Sarajeva, naglasivši da ona predstavlja ozbiljnu smetnju onima koji žive od politike stalnih podjela. Normalni odnosi među ljudima, kako je rekao, ruše narativ sukoba i pokazuju da građani ne žele mržnju kao trajno stanje.
Govoreći o sigurnosnim kapacitetima države, priznao je da Bosna i Hercegovina danas nije snažna onoliko koliko bi želio, ali smatra da postoje dovoljni kapaciteti za odbranu u slučaju ozbiljne prijetnje, podsjećajući da se BiH 1992. godine branila u znatno težim okolnostima.
Na kraju, Komšić je upozorio da savremeni svijet sve više funkcioniše u „postčinjeničnom“ okruženju, gdje emocije i dojmovi često imaju prednost nad činjenicama. U takvom ambijentu, zaključio je, znanje, odgovornost i hrabrost postaju presudni, a meritokratija jedini održiv put ka stabilnoj i sigurnoj budućnosti.













