Jedan čin oprosta u džamiji prekinuo je prijetnju krvne osvete između dvije albanske porodice s Kosova. Otac mladića koji je ubijen odlučio je oprostiti krv i pružiti ruku porodici osuđenog za ubistvo njegovog sina.
U Šipolskoj džamiji na Kosovu pred oko 4.000 ljudi održan je susret koji je za dvije porodice označio kraj straha od nastavka krvne osvete.
Arsim Sula izgubio je sina nakon što je mladić, kako je ispričao, otišao u školu, a porodica je potom obaviještena da je povrijeđen. U bolnici je saznao da je njegov sin izboden nožem i da mu nije bilo spasa.
Prema njegovim riječima, između dvije porodice prije tragedije nije bilo sukoba niti su se međusobno poznavale.
Uprkos ogromnom gubitku, Sula je, nakon razgovora i savjeta imama, odlučio dati besu i oprostiti krv porodici mladića koji je ubio njegovog sina.
„Uradio sam to zbog svog sina, jer je bio mlad. Zbog njega sam se pomirio s tom porodicom. Imam još trojicu sinova“, kazao je Sula.
Mladić odgovoran za ubistvo osuđen je na 12 godina zatvora. Davanjem bese, porodica ubijenog obavezala se da neće krenuti putem osvete, čime je spriječen mogući nastavak sukoba i ugrožavanje članova druge porodice.
Otac osuđenog, Mon Huseni, kazao je da dvije porodice prije tragedije nisu imale nikakav međusobni sukob.
„Kao porodice se nikada nismo poznavali i među nama nije bilo ničega lošeg. Ipak nas je zadesila tragedija“, rekao je Huseni.
Iako je oprost donio sigurnost porodici osuđenog, bol zbog tragedije nije nestao. Huseni je kazao da gotovo ne izlazi iz kuće jer mu je neprijatno pomisliti da bi mogao sresti oca mladića koji je stradao.
Imam Šipolske džamije Fatmir Latifi objasnio je da besa predstavlja čvrsto datu riječ i garanciju da oštećena strana neće izvršiti osvetu, često uz posredovanje drugih ljudi i u određenom vremenskom periodu.
Takav dogovor omogućava porodici koja se našla pod prijetnjom osvete da slobodno živi, dok se vremenom stvaraju uslovi za trajnije pomirenje.
Ovaj slučaj pokazuje koliko jedan čin oprosta može biti značajan u prekidanju lanca nasilja. Bol zbog izgubljenog sina, kako poručuje njegov otac, ne nestaje, ali je odluka da ne bude nove osvete spriječila mogućnost da tragedija dobije još žrtava.
Priča dvije porodice tako je postala primjer pokušaja da se nakon teškog zločina prekine krug osvete i otvori put ka pomirenju.
