Ne mogu vrata uvijek i svima biti otvorena za saradnju. One koji ne prepoznaju naš odnos prema državi i naš odnos prema našem narodu treba odbaciti i ne uzimati ih kao potencijalnog političkog partnera. Naša stranka očigledno je takav subjekt. Njihov nivo jeste olajavanje i samodopadno snobovsko isticanje tako strano nama i našim mjerilima. Nakon ovoga, treba im biti jasno da od SDA neće dobiti pruženu ruku zadugo. Neka uživaju u svojim salonskim intrigama, izigravanju evropejstva Evropljanima i internacionalizma međunarodnim organizacijama i predstavnicima. Uz njih i s njima nećemo.
Od samog početka postojanja do danas, dakle više od 30 godina, SDA je djelovala u svojevrsnom preporoditeljskom modulu i samoodređenju. U čitavom ovom periodu ideje i koncepti nisu nedostajali jer su u svim segmentima (kultura, obrazovanje, privreda, sport itd.) postojali relativno dobri pristupi.
Ono što je najčešće nedostajalo bila je stabilna politička situacija na kojoj bi se implementirale zamisli. Ako izuzmemo period od 2002. do 2006. (tada su vlade predvodili Adnan Terzić (Vijeće ministara BiH), rahmetli Ahmet Hadžipašić (Vlada Federacije BiH), a u KS je premijer npr. bio Denis Zvizdić), ovaj tridesetogodišnji politički život obilježen je tenzijama, podmetanjima, naguravanjima i naduravanjima, što s homogenim srpskim i hrvatskim blokovima, što unutar bošnjačkih i probosanskih političkih snaga. Naravno, bilo je i ličnih kadrovskih grešaka, pa i više od toga. Nedosljednim su nas činili i ljudi koji su dosljedno tražili svoj interes izrastanjem na čvrstim SDA leđima.
No čitavim tokom, bez obzira na dvojbene procese koji su izazivali značajne potrese na bosanskohercegovačkom političkom nivou i imali negativne posljedice za SDA (npr. Aprilski paket) ili unutarstranački odnosi (Peti kongres 2009), ostajala je vitalnom spomenuta preporoditeljska ideja. Odnosno, ostajali su vitalnim osnovni ciljevi na kojima je SDA izrasla i iz čega je crpila svoju snagu. To je ravnopravnost i samostalnost Bosne i Hercegovine, posebno u odnosu s državama u okruženju s jedne strane, te jednakost, samobitnost i sigurnost bošnjačkog naroda s druge. Ove su ideje vodilje SDA uvijek okretale ka ili od onih koji su ih osjećali ili su ih mogli ugroziti i koji su ih tokom posljednjih 30 godina nosili ili su ih ugrožavali.
Vidjeli smo da je prilikom uspostave vlasti nakon izbora 2018. godine SDA tražila opći sadržilac s građanskim strankama (većinom lijeve političke orijentacije). Cilj je bio zajedničkim nastupom ojačati državu, njene institucije i kapacitet državnih tijela zbog nužnih reformskih procesa kojima se moralo i prije krenuti. O kaskanju naše države na evroatlantskom putu ne treba se uopće govoriti, a taj put nas vodi ka ostvarenju i jednog od SDA-ovih primarnih ciljeva – veće samostalnosti Bosne i Hercegovine i njenog ravnopravnog tretmana. Nažalost, djetinjasti razlozi koji su dobrim dijelom kreirani od strane vodstva Naše stranke uništili su ovu mogućnost. A zbog ulaska četvrte, građanske opcije, SDA je, iako pobjednička stranka na netom završenim izborima, bila spremna štošta prepustiti mogućim partnerima. Interes države bio je i ostao iznad svega.
I sada, prilikom izbora za gradonačelnika Mostara, ponovio se sličan scenarij. Pozivanje da probosanske snage na izborima nastupe zajedno odbačen je prvenstveno od Naše stranke, a potom podržan i od drugog faktora unutar takozvanog Bh. bloka – SDP BiH. Sve prijedloge odbacivali su s čibuka, bez želje da pokažu bilo kakav pozitivan odnos prema SDA. Perfidno zagovaranje opće i “principijelne” nesaradnje s nacionalnim strankama svedeno je na bagatelisanje SDA. Nažalost, ponovilo se ono što je politički zombi koji sebe zove “Četvorka” uradio u KS. Kao gubitnici izbora, uvjetovali su i ucjenjivali pobjednika da izbornu volju građana preda njima i podrži njihovog kandidata. Iako gubitnici, nezajažljivo su atakovali i tražili da upravo njima treba pripasti vladanje Mostarom i da SDA, s kojom ne žele imati ništa, mora podržati upravo tog kandidata.
No, kada su stvari iscrpljene do samog kraja, postalo je jasno kako Naša stranka svoj politički kapacitet prepušta HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika dr. Kordiću. Na isti način kako je Falatar, istina neuspješno, odigrao protiv Željka Komšića, tako je Boška Ćavar bila osigurač za izbor Kordića i nastavak vladavine HDZ-a. I nije problem što se promjena nije dogodila niti će biti kataklizma jer onaj koji je bio dašak promjene (dr. Zlatko Guzin) neće sjesti u gradonačelničku fotelju. Problem je što je skoro nebitan politički subjekt nametnuo svoju volju drugima oko sebe okrećući ih od racionalnog političkog djelovanja. Jer kako razumjeti SDP, koji se ponaša kao najobičniji privjesak Naše stranke, od Sarajeva do Mostara, bez onog njihovog rezolutnog pristajanja uz politiku koja je državotvorna? U tom smislu, i SDP je znao povlačiti poteze “u korist svoje štete” jer su svoj politički diskurs izgradili na velikim političkim izazovima i historijskim procesima.
O NiP-u, koji je pristao uz ovakav koncept, ne vrijedi ništa govoriti. Sigurno će njihov guru napraviti određenu logičko-silogističku akrobatiku da dokaže kako je Peđa mislio dobro, a da je Bakir čisto zlo. Jer drugačije “ne more bit'”. Onda će se valjda početi javljati i ona nekolicina ipak dobronamjernih nipovaca da stidljivo podrže gurua koji, jelte, zna bolje od njih pa nema druge nego mu vjerovati. A i Peđa je rekao da je SDA zlo koje kontaminira bosanskohercegovački politički prostor i da je Naša stranka nastala da se s ovom političkom opcijom obračuna. Koalicioni partner je u pitanju, otvoren i glagoljiv, treba mu vjerovati.
Zbog toga bi bilo značajno da nakon “mostarske epizode” i SDA zauzme čvršći stav. Ne mogu vrata uvijek i svima biti otvorena za saradnju. One koji ne prepoznaju naš odnos prema državi i naš odnos prema našem narodu treba odbaciti i ne uzimati ih kao potencijalnog političkog partnera. Naša stranka očigledno je takav subjekt. Njihov nivo jeste olajavanje i samodopadno snobovsko isticanje tako strano nama i našim mjerilima. Nakon ovoga, treba im biti jasno da od SDA neće dobiti pruženu ruku zadugo. Neka uživaju u svojim salonskim intrigama, izigravanju evropejstva Evropljanima i internacionalizma međunarodnim organizacijama i predstavnicima. Uz njih i s njima nećemo.
Ali oni koji ipak cijene bosansku zemlju imat će sagovornika i političkog saputnika u nama. Nakon “mostarske epizode” se kao stranka SDA treba odrediti spram vrlo jednostavnog pitanja – Hoće li biti politički zaštitnik i predvodnik onima koje salonski šovinisti godinama ismijavaju jer izgovaraju njima strane riječi lijepim bosanskim narječjima? Meni je Mostar vododijelnica i učinit ću sve da bude i političkoj opciji kojoj pripadam.
