Ovih dana smo u dvije slike plavo na bijelo mogli da vidimo dokle smo došli poslije jedne decenije ničim ograničene vlasti Aleksandra Vučića.
Slika prva: Dan poslije izricanja pravosnažne presude o doživotnom zatvoru ratnom zločincu, na zidu jedne zgrade u ulici Zorana Đinđića na Novom Beogradu osvanula je, nekoliko metara visoka i široka plavo-bijela slika sa natpisom Bulevar Ratka Mladića.
Svaki normalan čovjek se pita čemu služi i ko je autor takve jedne slikarske nebuloze, pretvaranja ratnog zločinca u heroja nacije.
Autor je, dileme nema, slikar iz „Službe“ kako kolokvijalnim jezikom zovemo nereformisanu organizaciju državne bezbjednosti iz komunističkih vremena.
Tom slikom aktuelna vlast opravdava svoju sumanutu ratno-pljačkašku politiku iz devedesetih godina prošlog vijeka.
U isto vrijeme nipodaštava se odluka Haškog suda jer eto za „narod“ je Mladić heroj.
Slika druga: Prošle nedjelje u Novom Sadu su održani izbori za savjete mjesnih zajednica.
Riječ je dakle o nepolitičnom odnosno takozvanom civilnom sektoru života građana.
Za vlast koja je okupirala i zarobila Srbiju međutim, sve je politika pa i izbori za mjesne zajednice.
Zato su u Novom Sadu te izbore nadgledali i usmjeravali lično gradonačelnik Miloš Vučević i Andrej Vučić po zanimanju brat neustavnog vladaoca Srbije.
Sve to u sadejstvu sa ekipom izvođača prljavih poslova, saradnika „Službe“ koja se danas zove BIA.
Nedjeljnu okupaciju novosadskih mjesnih zajednica „Gavrilo Princip“ i „Bistrica“ sa džipovima bez tablica, psihopata na mjestu predsjednika Republike, direktno iz Brisela poslije razgovora o državnom problemu Kosova, prokomentarisao je u svom šarlatanskom stilu: „Zamjerili su što se moj brat dan prije izbora u mjesnom odboru , u trećem redu, potpuno skromno slikao sa drugim ljudima. Čovjek je kriv što je došao u jedan mjesni odbor da razgovara sa narodom“.
Prijetnje i protivzakonito nametanje partijskih ljudi čak i u mjesnim zajednicama uzurpator naziva „razgovorom sa narodom“, jer eto njegov brat i gradonačelnik znaju bolje od građana, kako treba da zadovolje svoje osnovne potrebe u kvartu u kome žive.
Jasno je dakle da današnja „Služba“ kao najmlađa ćerka UDBE iz 1945. radi na ukidanju ne samo svakog opozicionog djelovanja već i drugačijeg mišljenja u svim sferama života, od mjesnih zajednica do medija.
Kad se svemu rečenom doda i uloga „Službe“ u otcjepljenju Kosova kao i u likvidacijama političkih neistomišljenika, jasno je da Srbija ne može izaći iz agonije u koju je zapala sve dok je vode Službini ljudi.
Jer „Služba“ nije društvena klasa kojoj je u interesu uspostavljanje pravne države i napredak celog društva.
„Služba“ je interesna grupa ljudi čiji cilj je isključivo držanje vlasti zbog finansijske i svake druge moći koju vlast donosi.
Upućeni kažu da zato UDBINA djeca sada počinju da zapošljavaju svoje potomke i da su Kostadin Terzić i ćerka Željka Joksimovića prvi pupoljci podmlatka BIA.
Na isti način dakle, nepotizmom, partizmom i klijentilizmom, slomljena je kičma pravosuđu i tako smo postali besudnja zemlja.
Sve to je mogućno jer su srpska BIA i ruski KGB jedine dvije nereformisane tzv. Bezbjednosne službe u Evropi i rade po metodama iz komunističkih vremena, a to znači da su u njihovim arhivama dosijei svih građana koje vlastodršci koriste po svom nahođenju.
Te udbaške metode najveći su problem srpske političke scene.
Jer je „Služba“ pod Vučićevom vlašću napravila najkoruptivniji sistem u Evropi, dajući državu i sve njene institucije u ruke čistim kriminalcima, ratnim zločincima i profiterima.
Da li ste ikada čuli i jednog tzv. političara ili jednu stranku da uopšte pomene a kamoli traži da se demontira taj generator kriminala i korupcije koji se zove „Služba“?
Zato je za Srbiju Evropa daleko a Rusija blizu.
Jer u Evropi ne postoji niti može postojati, grupa ljudi koja ima takvu vlastodržačku poziciju kao „Služba“ u Srbiji.
U Rusiji je „Služba“ način života sa više od jednog vijeka dugom tradicijom. Zapravo, te dvije „Službe“ naša i ruska, nisu ništa drugo nego treći dio TV serije „Senke nad Balkanom“.
