Pašo “Paša” Majun rođen je 1942. godine u zaseoku Krajište, u selu Dubnica, opština Sjenica.
Poticao je iz skromne i brojne porodice – bio je jedno od jedanaestoro djece oca Nuha i majke Ajne.
Upravo zbog teškog materijalnog stanja, država mu je omogućila besplatno školovanje, što je Paša iskoristio s marljivošću i dostojanstvom.
Osnovnu, osmogodišnju školu završio je u Sjenici.
Potom upisuje Srednju veterinarsku školu u Kraljevu, koju uspješno završava.
Bio je izuzetno fizički razvijen mladić, snažan i prirodno nadaren, što nije moglo proći nezapaženo.
Trener bokserskog kluba u Kraljevu uočio je njegov potencijal i ponudio mu da boksuje za klub, pred sam završetak srednje škole.
U svom prvom zvaničnom meču, Kraljevčani su se susreli s gostima iz Bugarske.
Pašin protivnik bio je prvak Evrope iz Sofije.
Ono što je uslijedilo bilo je pravo sportsko čudo – Pašo Majun pobijedio je evropskog prvaka nokautom već u prvoj rundi.
Taj trijumf odjeknuo je snažno i nagovijestio veliku sportsku karijeru.
U revanš meču, i bugarska i domaća strana su ga kumile i molile da pristane na namješten poraz, kako bi se zadovoljila forma.
Paša je pristao.
Taj čin ostavio je dubok psihološki trag na njegovu boksersku filozofiju i dalji životni put.
U Kraljevu dobija nadimak Pašo “Paša” i za kratko vrijeme postaje najpopularniji bokser u gradu i širem regionu.
Po povratku u rodno Krajište i Sjenicu, sudara se sa surovom stvarnošću provincijskog života.
Gigantska fizička snaga i čista, naivna duša nisu bili dovoljni da se odbrani od zavidnih pogleda, podlih namještaljki i teških, često nevidljivih zakona sistema.
Postaje meta raznih spletki i progona.
Državni represivni aparat bio mu je stalno za petama i za vratom, ne ispuštajući ga ni jednog trenutka iz unaprijed isplanirane mreže.
Iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, Paša je upadao u zamke koje nije znao, niti mogao prepoznati.
Sistem je strpljivo čekao da se nakupi dovoljno inkriminacija kako bi ga poslao prvo u KP Niš.
Nakon toga, put ga vodi čak i na zloglasni Goli otok.
Gotovo nepoznata, ali senzacionalna činjenica jeste da je Pašo Majun jedini robijaš koji je uspio pobjeći s Golog otoka.
Također, on je jedini zatvorenik koji je pobjegao iz Centralnog zatvora u Beogradu.
Takav bijeg nikome prije, niti poslije njega, nije pošao za rukom.
Ovi događaji opisani su u romanu Pašo “Paša” Majun.
Njegov život, nažalost, okončan je tragično i nepravedno.
Godine 1973., u svojoj 31. godini života, Pašo Majun je ubijen u zatvoru Zabela kod Požarevca.
Ubijen je na mjestu gdje je trebao biti siguran.
Lišen je života na svirep, podmukao i nečovječan način, ubodom specijalno napravljenog oštrača unutar zatvora.
Pašo “Paša” Majun zadužio je sve koji znaju njegovu priču.
Zadužio ih je svojom snagom, dobrotom i naivnošću.
Njegov život prekinut je bez pravde.
Ljudska nemoć ostavlja nam samo jedno – da ga se sjećamo.
Da mu učimo dovu i proučimo El-Fatihu kad god mu ime spomenemo.
El-Fatiha.
