Piše: Ahmed Avlijani
Odbijanje Bosnjacke stranke da učestvuje u Vladi mandatara Zdravka Krivokapića otvorilo je put Stranci pravde i pomirenja (SPP) da u Vladi “predstavlja” Bošnjake i da joj multietnički legitimitet u ime Bošnjaka.
To je, u izjavama medijima, obznanio Hazbija Kalač, predsjednik SPP-a, izjavivši da ocekuje ministarsko mjesto nakon sto u Vladu nije ušla Bošnjačka stranka, vjerovatno smatrajući da je Vladi potreban Bošnjak.
Na činjenicu da ona (SPP) nema izvorni, narodni legitimitet nisu mnogo gadljivi ni u SPP – u ni mandatar.
Svako bi tu imao svoj hair, SPP i njeni kadrovi lični i (usko)stranački a mandatar medjunarodno – politički.
Kalač je tom prilikom, tumaceci razloge Bošnjačke stranke za odbijanje učešća u Vladi, izjavio da je jedan od razloga i to što u toj vladi “… po njima (Bošnjačklk stranci) ima spornih elemenata …”
Ovdje treba podsjetiti da je sa tim (ne)spornim elementima Hazbija Kalač i ranije imao politicku saradnju da bi ih kasnije, kada su usred državnog parlamenta poslanici tih (ne)spornih elemenata davali otvorene fasisticke izjave, nazvao “fasistima vracenim na fabricka podesavanja”.
“Kalač: Mandić i Knežević se vratili na fabrička podešavanja”
No, ako odlučimo da činjenicu da će ulazak bilo kojeg Bošnjaka u novu Vladu Vladi u kojoj dominiraju (ne)sporni elementi kojima je fašizam fabricko podesavanje dati lažnu multietničku legitimiciju posmatramo kroz prizmu lične etike, odgovornosti i svijesti tog pojedinca, onda, izbjegavajući da komentarišemo te kategorije ljudske ličnosti, moramo konstatovati da je sa aspekta legaliteta to legalno.
Problem nastaje tek ako taj neki Bošnjak, član Vlade, počne lažno da se predstavlja kao predstavnik Bošnjaka u njoj i/ili ako ga tako budu predstavljali (ne)sporni elementi čija su fabrička podešavanja fašistička.
Potrebno je jasno istaći da SPP i njen predsjednik, niti bilo koji budući predstavnik u Vladi ili vlasti koji dolazi iz tog političkog subjekta, nemaju izborni, izvirni, tj. narodni legitimitet koji crpe iz bošnjačkog naroda. Prostoe analize rezultata cijele koalicije “Crno na bijelo” u opštinama u kojoma dominantno žive Bošnjaci, snage SPP -a unutar te koalicije te rezultata SPP na dosadašnjim izborima govore u prilog tome i morali bismo biti ili politički slijepci ili klasični manipulanti da bismo tu činjenicu apstrahovali.
Bošnjaci su, na minulim ali i na svim poslijereferendumskim izborima, kada su u pitanju nacionalne stranke predominantno glasali za Bošnjačku stranku i ona je jedini legitimni predstavnik bošnjačkog naroda i bošnjačke nacionalne politike.
Kada su u pitanju ostale, gradjanske stranke Bošnjaci su glasali za one stranke čija je ideologija bila daleko od velikosrpske, četničke i fašističke a to su LSCG, DPS, SDP i SD.
Kada je u pitanju politika ulaska u vlast i koaliranja stranke koje su najavljivale saveze sa političkim subjektima koji promiču ideju Velike Srbije, bastine cetnicku ideologiju i tradiciju, negiraju genocid u Srebrenici, glorifikuju zločince, negiraju bošnjački nacionalni identitet i Bošnjacima spocitavaju tursku krivnju i vjersko izdajstvo smatrajuci ih zbog toga gradjanima drugog reda nedostojnim (ravnopravnog a ne folklornog) učešća u vlasti i vrijedjajući ih njegoševskom terminologijom i kvaziargumentacijom – nijesu dobijale nikakvu podršku Bošnjaka na izborima.
Da zaključim, ulazak SPP – a u Vladu je njihova stvar, politički je legalan i neka im je hairli, ali on nema nacionalni, bošnjački legitimitet jer Bošnjaci su plebiscitarno jasno glasali 30. avgusta – neće u Vladu sa DF – om.
Čvrstog sam stava da je ulazak svakog Bošnjaka, pa makar i politički neeksponiranog eksperta, u Vladu sa (ne)spornim (citaj fasistickim) elementima pogrešan, krajnje loš i moguće poguban sa aspekta bošnjačkih nacionalnih interesa te da je time, sa aspekta ličnog i političkog(?) morala upitan čin.