U vremenu kada su podjele sve prisutnije, a međuljudski odnosi često zatrovani nacionalnim i vjerskim predrasudama, pojedine priče vraćaju vjeru u ljudskost i univerzalne vrijednosti. Jedna takva priča dolazi iz Berana, gdje je nedavno u lokalnu džamiju u Haremima došla postarija gospođa pravoslavne vjeroispovijesti, porijeklom iz porodice Cemović, s jednostavnom, ali dirljivom molbom – željela je pronaći mezar čovjeka koji joj je obilježio djetinjstvo.
Kako pričaju svjedoci ovog događaja, žena je u džamiji zatražila da joj neko pokaže mezar Hamdije Ramusovića. Na upit prisutnih zašto to želi, odgovorila je riječima koje su ganule sve prisutne:
„Bili smo komšije i taj me čovjek mnogo puta nahranio u mom djetinjstvu; više sam ručala sa njegovom djecom i u njegovoj kući nego u svojoj. I hoću da znam gdje mu je grob.“
Ovaj gest odraz je zahvalnosti koju nije zaboravila ni nakon mnogo godina. Pokazali su joj mezar, a ona je, u znak poštovanja prema Hamdiji i njegovoj porodici, Islamskoj zajednici Berane donirala 5.000 eura.
Ovaj čin ponovo dokazuje da među ljudima i dalje postoje mostovi koje nikakva politika, propaganda ni zlonamjerne ideologije ne mogu srušiti. Dobrota, međusobna podrška i poštovanje uvijek će nadjačati mržnju, a ovakve priče su najbolji dokaz da zajednički život na ovim prostorima nije samo moguć – već je oduvijek bio i prirodan.
U vremenima kada se čini da nacionalisti i šovinisti preuzimaju primat u javnom prostoru, ovakvi primjeri vraćaju nadu da još nije sve izgubljeno. Jer, na kraju dana, ljudi pamte dobrotu, a ne podjele.
