Džemal Bijedić poginuo je u avionskoj nesreći na današnji dan prije 36 godina, 18.01.1977. godine.
Moj amidžić Džemal Bijedić je ubijen, tvrdi u razgovoru za Agenciju Anadolija (AA) bivši generalni konzul Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Bahrudin Bijedić, govoreći o smrti svog poznatog rođaka, bivšeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV), odnosno premijera bivše Jugoslavije.
Džemal Bijedić poginuo je u avionskoj nesreći na današnji dan prije 36 godina, 18.01.1977. godine. Zajedno s njim poginula je njegova supruga Razija, te još šest putnika i članova posade. Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju. Zbog navodnih loših vremenskih prilika, avion je udario u sami vrh brda Inač, na planini Lisin iznad Kreševa, prepolovio se i eksplodirao.
Između brojnih činjenica izdvaja se ona da je tadašnji šef tehnike u bazi Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji je prvi stigao na mjesto nesreće, izjavio kako je “visinomjer namjerno bio namješten da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne”. Misterija ove nesreće do danas nije potpuno riješena.
– Džemal je ubijen u aranžmanu vrha tadašnje JNA. O tome govori niz elemenata, pa i neki podaci iz Vojvodine upućuju na to. Ubijen je jer je bio logičan nasljednik i pretendent na Titovo naslijeđe i funkciju. Bio je najafirmiraniji državnik Jugoslavije u svijetu. Imao je tri mandata kao premijer Jugoslavije, a Tito ga je jako volio i poštovao. Ubijen je zbog toga, ali i drugih razloga. Džemal je, naime, bio veliki Jugoslaven, veliki Bosanac, bio je veoma zaslužan za afirmaciju i ravnopravan tretman muslimana Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji. On je bio ledolomac u procesima afirmacije muslimana kao ravnopravnog naroda u Jugoslaviji, izjavio je Bijedić za AA.
Dodaje da su Džemalu Bijediću mnogi zamjerali insistiranje na tome da se muslimanima u Jugoslaviji, odnosno Bošnjacima, prizna status naroda.
– To su mu mnogi zamjerali. Naročito Svetozar Vukmanović Tempo, vrh JNA i neki drugi ljudi koji su ga kritizirali. On je to s indignacijom odbijao, vrlo efikasno i efektno, objašnjava Bijedić.
Prema njegovom mišljenju, Džemal Bijedić je, bez daljnjeg, bio žrtva snaga koje su htjele reafirmisati takozvanu “veliku Srbiju”.
– Ideja velike Srbije i centralizacije Jugoslavije na način proširene Srbije, to su bile ambicije i tada, ali malo skrivenije. Došle su maksimalno do izražaja tokom Miloševićeve strahovlade, napominje on.
Posljednji put se sa Džemalom sastao tri mjeseca prije njegove smrti, 23.10.1977. godine u vikendici u Trnovu kraj Sarajeva.
– Govorio mi je na uho: “Bahrice, puno znam, ubit će me”. Govorio je da je Tito izoliran, da je blokiran od stane njegove supruge Jovanke, da se do njega ne može doći. Govorio mi je o vrhovima JNA. Bez daljnjeg, on je predosjećao smrt. Međutim, ja mu nisam postavio odgovarajuća pitanja da bi to razjasnio. Naime, bio sam zblanut tim njegovim tvrdnjama. Nisam tražio da dalje elaborira svoje tvrdnje, jer nismo bili sami u vikendici, ističe Bahrudin.
Napominje da takvi slučajevi ne mogu zastarjeti i da bi trebalo doći do obnavljanja istrage i rekonstrukcije…
