Husejin (Huseyin) Duru Durić s porodicom živi u selu Kalafat u neposrednoj blizini grada Biga (okrug Čanakale) u Turskoj. Njegovi preci vode porijeklo iz Cazinske krajine. Husejinova nana je iz Vidovske kod Velike Kladuše, a dedo iz Bijaćeva kod Bosanskog Petrovca. Husejin nosi dedino ime. Dedo se “malehan” doselio u Tursku, podsjeća Husejin.
Pradedo Šerif je bio hodža i ukopan je u Cazinu. Rođaci žive u selima kod Bužima. Husejin je 2006. godine s grupom Bošnjaka prvi put posjetio Bosnu i Hercegovinu.

Srebrenica, pa Cazin

Prisustvovali su dženazi 11. jula u Srebrenici, a potom su se uputili u Cazinsku krajinu. Putujući autobusom rodbini u Krajinu, vozač ih je u jednom trenutku upitao:
“Gdje ćete vi, Krajišnici, izaći”, ne znajući da su oni turski državljani, ali je po načinu govora prepoznao da su Krajišnici.
Za razliku od brojnih bošnjačkih porodica u Turskoj koje samo znaju da su njihovi nekada davno doselili iz Bosne ili Sandžaka, Husejin ima svesku u koju, već više od dvadeset godina, pažljivo bilježi sve ono što je čuo od roditelja i starijih ljudi. Kao rezultat toga istraživanja, Husejin je krajem 2019. godine objavio knjigu pod naslovom “Bosansko selo Kalafat” (Bosna Koy Kalafat, Biga Dogus Yayinlari, 2019).

Mada je na turskom jeziku, ovo djelo je dragocjeno, naročito za mlade jer mogu da saznaju o svome porijeklu, običajima i o tome šta su sve preživjeli njihovi preci dok su iz Bosne selili u Tursku.
Tako čitalac saznaje da je prva grupa muhadžira iz Krajine krenula u muhadžirluk odmah po nadiranju austrougarske vojske kojoj su na granici pokušali pružiti otpor. Kako nisu u tome uspjeli, skrivali su se po šumama sedam dana bez hrane, dok nisu “ovarisali” put prema Turskoj, zabilježio je Husejin kazivanja starijih stanovnika ovog sela.
U knjizi je zabilježeno da u Kalafatu žive Bošnjaci porijeklom iz Sarajeva, Bužima, Otoke, Ključa, Bosanskog Petrovca, Glamoča… Navode se sljedeća prezimena: Sokolovići, Sudžuke, Nalići, Nuhići, Elkasovići, Mustafići, Bešići, Fatkići, Batkići, Čirići, Hrkići, Družići, Čengići, Čamgići, Dankići, Mahići, Radžići, Ezići, Kantarovići, Rudvanići, Begići, Hodžići, Hromadžići, Dersići, Šahovići, Brekovići, Malkoči, Bajrići…
U Kalafatu, koje se ranije zvalo Bosna, danas živi oko 150 bošnjačkih porodica. Tri su mahale i nose nazive: Čifluk, Glamočka i Krajiška. “Krajišnjaci repati, sutra ćete krepati”, zadirkivala su djeca onu iz Glamočke mahale, a oni bi njima uzvraćali: “Hromu kozu muzete, na dnu stapa mučate”, zabilježeno je u knjizi sjećanje starice Fatime na njeno djetinjstvo kada su se kao djeca “mnogo klali”.
Pored dosta zapisa o ovim porodicama, knjiga obiluje i brojnim fotografijama koje oslikavaju portrete stanovnika, njihove kuće, imanja, običaje… Autor je zabilježio posjete i gostovanja kulturno-umjetničkih društava iz Bosne i Hercegovine u ovom selu. Posebno su vrijedni pojedini izrazi bosanskog jezika koje još upotrebljavaju stanovnici Kalafata, a koji su u Bosni i Hercegovini već zaboravljeni. Dragocjene su i narodne pjesme, sevdalinke koje je zapisivao u izvornom nastanku od starijih, a najviše od svoje 86-godišnje majke Fatime.

Ne zaboravljaju bosanski jezik

Pojedini su zaposleni u fabrikama, ima samostalnih zanatlija, a neki se bave poljoprivredom. Selo ima džamiju, dvije čajdžinice i Udruženje Bosna-Herceg, koje ima prostoriju za svadbe, za tenis i restoran. U Udruženju povremeno organizuju kurseve bosanskog jezika.
Mada su Husejinovi roditelji rođeni u Turskoj, on, njegova majka Fatima i supruga Nađija i danas govore “starinskim” bosanskim jezikom. Njegova kćerka Sevem i sin Onaj razumiju, ali ne znaju govoriti bosanski. Husejin nastoji da to nadoknadi kod svoje unučadi, Zejneb i Omera, koje podučava bosanskom jeziku.
Husejin je jedan od najzaljubljenijih Bošnjaka u rodni kraj svojih predaka, u Bosansku krajinu. Nakon više od 130 godina kada su njegov dedo i nana doselili u Tursku, Husejin je prije pet godina kupio jednu skromnu kućicu u Cazinu, u Gedžet mahali. Kupio je popola sa sestričnom Gondžom. Od tada Husejin sa suprugom Nađijom svakog ljeta boravi po tri mjeseca u Cazinu. To nije prekinuo ni u 2020. godini uprkos pandemiji.

Husejin je pravi promotor Bosne i Hercegovine među Bošnjacima u Turskoj. Kontaktira putem društvenih mreža i obnavlja davno zaboravljene i pokidane rodbinske veze. Zahvaljujući tome, mnogi su uspostavili veze sa svojom “akrebom” (rodbinom) u Bosni i Hercegovini i počeli posjećivati jedni druge.
Prvo je s Husejinom došao njegov brat Rahmija sa suprugom, zatim daidža Salih, potom je uspio privoljeti i ostarjelu majku Fatimu da i ona dođe u Bosnu, pa sestra Gulbija, sestrična Gondža i daidžić Jusuf. Zahvaljujući Husejinu, za rodbinu u BiH su saznali i prvi put ih posjetili Ibrahim Filiz, Gurol Gencoglu, Bahar Ilkaz, Rukija Vural, Birgul Mešin, advokatica Songul Afacan. Svi oni danas redovno održavaju vezu s rodbinom i povremeno se uzajamno posjećuju. Poznati ortoped iz Čanakalea, dr. Zafer Dogan i njegova supruga Ilhan dva puta su bili Husejinovi gosti u Cazinu i s njim prisustvovali komemoraciji 11. jula u Srebrenici. Sam Husejin je sedam puta prisustvovao dženazi u Srebrenici i četiri puta učestvovao u Maršu mira, odajući počast u genocidu ubijenim Bošnjacima.

Susret s rodbinom

Husejin se najradije prisjeća svog putovanja u Krajinu s bratom Rahmijom. Prvo su krenuli u Bosanski Petrovac, u selo Bilaj. Kada su stigli u selo, “jeno dite” im je pomoglo da pronađu Hadžeru Hasetić. Ona im je rod. To su od svoga oca saznali. Ona ih je “nama” u kuću uvela. Onda se okupila ostala rodbina. “Lipo” su ih dočekali. Tu su i konačili. Hadžera im je kazala “đe joštena” ima njihova roda u Bugojnu.
U Bugojnu, u selu Veselo, sreli su se i upoznali s Huseinom, Hasanom i Salihom Hasetićem. I oni su ih “lipo” dočekali. Oni su im ispričali da su od svoga oca saznali da imaju roda u Bigi, ali niko nikada nije tamo odlazio.
Iz Bugojna Rahmija i Husejin su se zaputili u Donji Vakuf. I tamo su pronašli rodbinu. Sreli su Safiju Muderizović, rođenu Husetić. Njen brat Sead ih je “uzo i odjeno kući”. Jednu noć su noćili kod njega, a drugu kod njegovog brata Abasa. Dio njihove rodbine je davno odselio u Bigu, ali ne znaju za njih. Rahmija i Husejin su im potvrdili da u Bigi imaju porodice čije je prezime u Bosni bilo Husetić. Fotoaparatima su zabilježili likove rodbine, kuće i panoramu mjesta, da imaju šta pokazati onim tamo u Bigi i Kalafatu.
Otišli su i u Cazin. Tamo su ostali tri dana kod Hasiba Kapića.

Velika Kladuša je rodni kraj njihove nane. Ona se zvala Sulta Elkasović. Boravili su kod Agana Elkasovića. On im je pomogao da pronađu Duriće, rodbinu u okolini Bužima. Sreli su dječaka Samira Durića, rođaka s očeve strane. Husejin je, kada je došao u selo gdje žive Durići, pokazao sliku svoga dede Šerifa. Takva ista slika je bila i u selu kod jednog rođaka koji je dobio ime po njegovom dedi, Šerifu, što je bila potvrda njihove rodbinske povezanosti.
Potražili su i Begiće u Šturliću kod Cazina. Tu su sreli Emina Begića, sina Mehmeda. “I oni velu da se jena familija iselila u Tursku, no nisu nikad od njiha imali visti”. Ispričao im je Emin predaju svoga oca, od kojeg pamti kako su ti koji su odselili imali kuću kod jednog hrasta, koju je otac kupio. I tu su Rahmija i Husejin otišli, ali od kuće nije bilo ostataka.
Poneseni utiscima iz Krajine, po povratku u svoje selo Kalafat, rodbini i komšijama su rekli da je to dženet na ovom svijetu.