Nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u nedavnom intervjuu s ponosom izjavio da Srbija izvozi najviše oružja i municije u Izrael među svim evropskim zemljama, te uporedio položaj Srbije u bliskoj prošlosti s onim koji trenutno ima Izrael, bošnjačka javnost u Sandžaku je ostala zgrožena.
Posebno je šokantna činjenica da su za ovakve sporazume znali i bošnjački ministri u Vladi Srbije Husein Memić i Usame Zukorlić.
Ova saznanja izazvala su lavinu reakcija, posebno u trenutku kada svijet svakodnevno svjedoči stravičnim prizorima iz Gaze – masakri nad civilima, ženama i djecom, koji su rezultat izraelske vojne ofanzive.
U tom kontekstu, oružje koje dolazi iz Srbije, a koje se koristi protiv palestinskog naroda, stavlja dodatnu mrlju na savjest svih koji su na bilo koji način doprinijeli tom lancu smrti.
Uslijed snažnog pritiska bošnjačke javnosti, jedini koji se javno oglasio u Narodnoj skupštini Srbije bio je Edin Đerlek, koji je, suprotno djelovanja svog političkog lidera Usame Zukorlića, poručio da je ovakav sporazum „katastrofalan“ i da ga on lično ne podržava. Đerlekovo izlaganje izazvalo je brojne reakcije, a ubrzo nakon njega oglasio se i ministar turizma i omladine Husein Memić, čiji je nastup, prema reakcijama iz Sandžaka, doživljen kao licemjeran i zakašnjel.
Građani Sandžaka s pravom postavljaju pitanje – kako su bošnjački ministri mogli ostati nijemi dok se kroje sporazumi koji omogućavaju izvoz oružja u ratna područja, posebno u trenutku kada se tim istim oružjem ubijaju nedužni civili? Je li politička fotelja vrednija od ljudskih života?
Memić i Zukorlić su, očigledno, svjesno učestvovali u ovom procesu, ili su u najboljem slučaju, zatvarali oči pred istinom. Sada kada su činjenice izašle na vidjelo, bošnjački narod traži odgovornost.
Jedino moralno ispravno što ova dvojica ministara mogu učiniti jeste – podnijeti ostavke, distancirati se od režima koji naoružava okupatora i povući se iz vlasti koja ima krv djece iz Gaze na svojim rukama. Bilo kakav pokušaj relativizacije njihove uloge u ovom procesu doživljava se kao vrijeđanje inteligencije građana – kao da ne znaju „koliko je 2 + 2“.
U vremenu kada je istina dostupnija nego ikada, pokušaji zataškavanja i opravdanja gube svaki smisao. Bošnjačka politička elita u Srbiji mora se konačno suočiti s narodom – i preuzeti odgovornost za svoje (ne)djelovanje.













