Na prvenstvenoj utakmici odigranoj u Novom Pazaru, u kojoj je domaći FK Novi Pazar savladao Vojvodinu rezultatom 2:0, dogodila se scena koja je zasjenila sportski rezultat.
Fudbaler Vojvodine i reprezentativac Bosne i Hercegovine Ifet Đakovac bio je tokom utakmice izložen najgnusnijim uvredama sa tribina, uključujući i psovanje majke.
Takvo ponašanje pojedinaca iz novopazarske publike izazvalo je ogorčenje i otvorilo pitanje gdje prestaje sportsko rivalstvo, a počinje nedopustivo vrijeđanje čovjeka i njegove porodice.
Posebno je bolno što je meta uvreda bio upravo čovjek koji je duboko vezan za ovaj prostor.
Ifet Đakovac je ponosni Sandžaklija, rođen u Sjenici, a dio svoje fudbalske karijere proveo je u Tutinu.
Nastupajući za FK Tutin ostavio je snažan trag i postao jedan od igrača koji su ostali duboko upamćeni među navijačima i ljubiteljima fudbala u ovom gradu. I danas je u Tutinu poštovan i cijenjen.
Đakovac je svojim kvalitetom i radom napravio veliki iskorak u karijeri, a posebno mjesto u njegovom fudbalskom putu zauzima reprezentacija Bosne i Hercegovine, čiji je član. Dres Bosne i Hercegovine nosi s ponosom i predstavlja zemlju i narod s kojim se nacionalno identifikuje.
Zbog toga je sinoćnje vrijeđanje Đakovca u Novom Pazaru mnogo više od neukusnog navijanja.
To je bruka i sramota cijelog Sandžaka.
Može postojati sportsko rivalstvo između Novog Pazara i Vojvodine.
Može se navijati za svoj klub, negodovati zbog odluka sudije ili kritikovati protivničke igrače. Ali psovanje majke i najprimitivnije uvrede nemaju nikakve veze sa fudbalom.
Posebno je poražavajuće kada se takve uvrede upućuju čovjeku koji je naš, sandžački, koji je rođen u Sjenici, igrao u Tutinu i danas predstavlja Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj fudbalskoj sceni.
Pobjeda Novog Pazara od 2:0 ostat će upisana u prvenstvenu tabelu i statistiku, ali će scena sa tribina, ukoliko se potvrdi da je Đakovac bio meta takvih uvreda, ostati kao nešto čega se ne možemo ponositi.
Sport bi trebao spajati ljude, a ne biti prostor za vrijeđanje na nacionalnoj, porodičnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi.
Jer možemo biti rivali na fudbalskom terenu, ali ne moramo biti neprijatelji.
Ifet Đakovac je sinoć bio protivnik Novom Pazaru samo u sportskom smislu. Izvan terena, on je dijete ovog kraja, Sandžaklija koji je svojim fudbalskim putem stigao do reprezentativnog dresa Bosne i Hercegovine.
Zato bi ova utakmica trebala biti povod za jedno jednostavno pitanje: Jesmo li zaista morali vrijeđati svoje dijete na našem terenu?
Ako želimo da Sandžak bude prostor međusobnog poštovanja i dostojanstva, ovakve scene ne smijemo normalizovati.
Novi Pazar je pobijedio 2:0. Ali u vrijeđanju čovjeka sa tribina nema pobjednika – tu gubi cijeli Sandžak.
