Nekoliko godina je odmaklo otkako su stupili u brak, a ona još nije zatrudnila. Istraživali su razloge i potraživali lijek, ali sve je imalo bezuspješan završetak.

Svakim danom su čeznuli za djetetom koje će nositi njihovo ime i koje će im biti poslušno i na raspolaganju. Dani su prolazili, godine su se redale, a njihova čežnja se samo povećavala, a u tom vremenskom razdoblju podsjećali su se i tješili Allahovim riječima:

„Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji.On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće-mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu , sve zna i sve može.“ (Eš-Šura, 49-50).

Nisu gubili nadu u Allahovu milost i trudili su se na šerijatski ispravne načine. Međutim, trideset godina poslije supružnici su se dosjetili lijeka kojeg nisu sprovodili, a to je istigfar.

Nedugo nakon traženja oprosta supruga je zatrudnila i rodila dijete, trideset godina otkako su u brak stupili. Ne pitaj o radosti kakvu su doživjeli nakon što su mislili da djece, ipak, neće imati, međutim, Allah kada želi nešto rekne mu: „Budi i ono bude.”

Zahvala pripada Allahu.

Preuzeto sa tutinskih novina