Analitički osvrt 30 godina poslije
Raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije početkom 1990-ih, započeo je lančani proces političkih i vojnih sukoba koji su u potpunosti izmijenili političku kartu Balkana.
Nakon kratkotrajnog rata u Sloveniji i dugotrajnijih borbi u Hrvatskoj, Jugoslovenska narodna armija se povukla iz Slovenije i gotovo u potpunosti stavila u službu projekta stvaranja „skraćene“ Jugoslavije – zamišljene državne zajednice Srbije, Crne Gore, te teritorija u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini na kojima je većinsko srpsko stanovništvo iskazivalo lojalnost Beogradu.
U Hrvatskoj je formirana tzv. Republika Srpska Krajina sa sjedištem u Kninu, a front je privremeno utihnuo nakon dogovora o prekidu sukoba.
Međutim, time se fokus regionalne krize prebacio na Bosnu i Hercegovinu – historijski jednu od najstarijih državnih jedinica u Evropi, sa kompleksnom multietničkom strukturom i jasno izraženim težnjama za zadržavanje suvereniteta.
Neuspjeli pregovori i referendum 1992. godine
Tokom 1991. i početkom 1992. vođeni su intenzivni pregovori o mogućnosti da Bosna i Hercegovina ostane u takozvanoj Krnjoj Jugoslaviji.
Ti razgovori nisu donijeli konkretan rezultat: politički interesi tri konstitutivna naroda bili su divergentni, a međunarodna zajednica već je naginjala priznanju novih nezavisnih država nastalih raspadom SFRJ.
Odlukom bosanskohercegovačkih vlasti da se raspiše referendum o nezavisnosti, na kojem je većina izašlih građana glasala za samostalnu Bosnu i Hercegovinu, otvoren je put ka međunarodnom priznanju, ali, nažalost, i ka najkrvavijem ratnom sukobu u Evropi nakon 1945. godine.
Rat u Bosni i Hercegovini, započet u aprilu 1992, obilježen je masovnim razaranjima, opsadama, zločinima i dubokim ljudskim tragedijama.
U ovom periodu interesne veze i preklapanja među državama bivše Jugoslavije postale su izrazito kompleksne.
Prema nekim tumačenjima, rat u Bosni je u određenoj mjeri odgovarao zvaničnom Zagrebu: Hrvatska je u vremenu trajanja bosanskog rata konsolidovala svoju vojsku, ojačala međunarodne pozicije i pripremila se za operacije oslobađanja okupiranih teritorija.
U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina se često opisuje kao kolateralna žrtva šireg regionalnog konflikta.
Da li je Bosna mogla primijeniti „crnogorski model“?
Nakon tri decenije, dio analitičara postavlja pitanje: Da li je Bosna i Hercegovina mogla izbjeći rat ostankom u Krnjoj Jugoslaviji i čekanjem povoljnijeg trenutka, slično Crnoj Gori koja je svoju nezavisnost proglasila tek 2006. godine?
Prema toj teoriji, da je Bosna odgodila odlazak iz Jugoslavije do pada Miloševićevog režima, mogla je eventualno očuvati svoju teritorijalnu cjelovitost bez unutrašnjih podjela i bez razaranja kakva su uslijedila 1992–1995.
U ovoj hipotetičkoj konstrukciji, Hrvatska bi ostala konfederalna država sa dvije oblasti – hrvatskom i srpskom – dok bi Bosna i Hercegovina ostala multietnička republika u transformisanoj jugoslovenskoj zajednici, sve do kasnijeg sticanja nezavisnosti u stabilnijim okolnostima.
Ključna premisa ovakvog pogleda jeste teza da je Bosna i Hercegovina, svjesno ili ne, žrtvovana u procesu sticanja hrvatske državne cjelovitosti.
Iako je ova interpretacija predmet ozbiljnih historiografskih i političkih rasprava, ostaje dio ambiciozne i kontroverzne analize koja pokušava objasniti duboko isprepletene interese velikih i malih aktera u vrijeme raspada Jugoslavije.
Zaključak
Da li je rat mogao biti izbjegnut?
To pitanje i dalje dijeli stručnu javnost.
Sa jedne strane, kompleksna etnička struktura, agresivni nacionalizmi i geopolitički interesi susjednih država sugeriraju da je sukob bio gotovo neizbježan.
Sa druge strane, postoji argument da su drugačije političke odluke, sporiji tempo osamostaljenja i veća međunarodna diplomatska uključenost možda mogli otvoriti prostor za mirniji izlazak iz jugoslovenske krize.
Ipak, historija se ne može ponovo napisati – ali može se analizirati.
A analiza 30 godina nakon početka rata u Bosni i Hercegovini pokazuje da su alternative postojale, ali su bile opterećene rizicima, neizvjesnostima i dubokim neslaganjima koja su već tada nagovještavala težak i krvav ishod.
