Danas se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na stravične događaje koji su se počeli dešavati od 31. maja 1992. na području općine Prijedor.
Tokom proteklog rata i etničkog čišćenja na području Prijedora ubijeno je 3.176 ljudi, među kojima i 102 djece.
Nasilno instalirana vlast bosanskih Srba u Prijedoru na današnji dan 1992. godine izdala je naredbu kojom se nesrpskom stanovništvu naređuje isticanje bijelog platna na svojim domovima, dok su nesrbi, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, na javnim mjestima na nadlakticama morali nositi bijele trake.
Ta fašistička kampanja bila je uvod u etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i genocid nad Bošnjacima na području Prijedora.
Kroz koncentracione logore (Omarska, Trnopolje i Keraterm) prošli su deseci hiljada ljudi, nad kojima su izvršene masovne egzekucije, zločini silovanja, različite vrste tortura, kao i zločini protiv čovječnosti.
“Dan bijelih traka – 31. maj”, koji je već odavno prerastao i Prijedor i Bosnu i Hercegovinu, i ove godine bit će obilježen simboličnim mirnom protestnom šetnjom preživjelih Prijedorčana kroz prijedorsko šetalište i na Gradskom trgu pridržavajući se svih epidemioloških mjera, a kako je najavljeno, i u mnogim drugim gradovima širom svijeta.
Ove godine fokus će biti na 102 ubijene prijedorske djece i inicijativu roditelja da se postavi dostojno spomen-obilježje ubijenim mališanima u centru Prijedora, iako gradske vlasti već dugo odbijaju to da urade.
Do sada je za zločine u Prijedoru doneseno više od 50 pravosnažnih presuda, a zločinci su osuđeni na više od 800 godina zatvora. Pojedini zločinci su osuđeni i po dva i čak tri puta.
– U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi “strano tijelo” kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama koje nisu toliko uočljive kao genocid – istakao je predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović.
Za to postoji, naglasio je, mnogo primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava.