Kompletna devotočlana porodica Kilindžarslan (ranije Mujić), porijeklom iz Sandžaka, stradala je u katastrofalnom zemljotresu koji je prije sedam dana pogodio Tursku
To je, u razgovoru za Portal Revije Fokus, kazao potpredsjednik Savjeta za saradnju sa dijasporom, Bedri Gul (Šefko Muković).
Gul, iseljenik iz Sandžaka, je rekao da su stradale tri generacije – od đeda do unuka.
On je istakao da su odmah nakon zemljotresa kontaktirali naše ljude u Adani, koja je među pogođenim gradovima, a u kojoj živi Značajna zajednica porijeklom iz Kolašina.
“Oni su se u Adanu doselili nakon progona muslimana iz Vraneške doline, odnosno sa područja Šahovića, krajem 1924. godine. Kontaktirali smo Zuleihu Hasanbegović Ozbek, predsjednicu Udruženja ‘Adana Balkan Bosnaklari Dernegi’, koje okuplja naše ljude u tom gradu. Prve informacije su bile da je u gradu stanje užasno, ali da su naši ljudi dobro, da nema poginulih, ali da ima povrijeđenih”, kazao je Gul.
Ispostavilo se, nažalost, da nije tako..
Bedri Gul sa porodicom živi u Istanbulu. Taj grad nije pogođen zemljotresom, ali, kako je rekao, nema porodice u Istanbulu koja nema nekog svog u tom kraju”.
“Nema čovjeka koji ne želi da pomogne. Istanbul je pust, jedni su pošli da pomognu u potrazi za preživjelima dobrovoljno, drugi su pošli jer su im tamo porodice… Oni koji su ostali tumaraju… Bol je ogromna, Istanbul nije isti, cijela zemlja krvari. Svašta smo iskusili, svemu svjedočili, u blizini nam je i rat i glad i ljudska patnja, ali za ovo što je zadesilo Tursku riječi ne postoje”, kaže Gul.
Oni koji su u pogođenim gradovima kažu da su u pitanju apokalipticne scene. Drugi koji su uspjeli da se do tamo probiju kažu da ono što gledamo na televiziji ni upola ne odražava stanje na terenu.
“Zemlja se otvarala i gutala cijele kvartove, zgrade su se rušile kao kule od karata, ljudi na spavanju su ostajali zatrpani pod ruševinama… Tuga, ne daj Bože nikome. Teško će se od ovoga oporaviti narod, pogotovo oni kojima je neko stradao. Svi trebalo da iz ovoga izvučemo neke pouke, makar u pogledu postovanja standarda gradnje u trusnim područjima”, kazao je Gul.
Gul je rekao da su prvih dana nakon zemljotresa Turskoj najviše trebali spasioci, odnosno spasilačke ekipe.
“I sad nam trebaju. Ispod ruševina još ima preživjelih, svako trazi nekog svog. Preživjeli ne pitaju ni za vodu, ni za hranu, ne misli se o hladnoci, samo o onima koji su ispod ruševina možda živi. To je tuga do neba, a vrijeme prolazi… A sa njim i nada, a porodice oko ruševina i dalie traže svoje bližnje i očajnički čekaju dobru vijest”, rekao je Gul.
Dodao je da je i njemu i crnogorskim iseljenicima u Turskoj puno srce što je spasilačka ekipa koju je poslalo Ministarstvo unutrasnjih poslova Crne Gore stigla među prvima.
“Ne samo da je stigla, već je na terenu ostavljala srce i iz ruševina u Hataju, gdje su bili angažovani, spasila dvije osobe, četvorogodišnjeg dječaka i jednu ženu. Svakodnevno smo sa vođom tima Milanom Radovićem bili u komunikaciji”, kazao je Gul.
Turski narod je, istakao je, zahvalan Crnoj Gori, a najviše su ga dirnule riječi poručnice Durdane Juksel koja je sa spasilačkom ekipom Crne Gore radila na terenu, uprkos tome što je u zemljotresu izgubila rodbinu i čak 40 kolega.
“Zahvalna sam i srećna da znam da takvi ljudi postoje, maksimalno se daju, kao da je njihov narod u pitanju. Nikada ih nijesam vidjela pored vatre da se griju, po 10 i više sati radili su bez pauze pod ruševinama. Znam da im odmor treba, ali za nas je veliki gubitak da nas napuštaju”, kazala je Durdane Gulu, koji ju je telefonom kontaktirao radi dogovora o povratku naše spasilačke ekipe.
Ističe da je naša spasilačka ekipa dočekana u Adani i transportovana do Hataja uz pomoć potpredsjednika Adane Nejata Altinoka, koji ih je i ispratio na aerodrom u Adani.
“Ispostavlja se da su tačne riječi Bariša Kalkavana, turskog ambasadora u Crnoj Gori, koji je u izjavi za medije na aerodromu u Podgorici 7. februara, prilikom ispraćaja crnogorske spasilačke ekipe, sa suzama u očima, izgovorio-Idite kao crnogorski junaci, a vratićete se kao crnogorski i turski junaci”, kazao je Gul.
U Tursku je u subotu ujutro otislo 19 pripadnika Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Podgorica, kao i 11 vatrogasaca spasilaca, pripadnika nikšićke Službe zaštite i spašavanja.
U Turskoj je pogođeno deset gradova – Hataj, Adijaman, Kahraman Maras, Gaziantep, Adana, Osmanije, Malataja, Sanliurfa, Kilis i Dijarbakir. Direktno je pogođeno više od 13 miliona ljudi, a rijetki su oni koji nijesu izgubili nekog svog. Sve je u ruševinama, gradovi su sravljeni sa zemljom, ne rade službe hitne pomoći, nema policije, nema struje.
Pomoć stiže, ali nema pristupa da se probije, ulice su zatrpane, putevi prekinuti, trenutno najviše fale šatori.
Ljudi spavaju na otvorenom, tlo podrhtava i dalje, strah je ogroman. Ko ima kuću na selu, pošao je tamo.
Izvor: Revija fokus
